Vesti online
SVE JOJ JE TEŽE: Stana Minić

U pravom trenutku, dok su planinski putevi još prohodni, a vreme neobično lepo za ovo doba godine, terenskim vozilom i uz pomoć humanitarca Hida Muratovića uspeli smo da se probijemo do zabitog Dragočeva na Rogozni, Krnje Jele, Braćaka na Pešteru, Svilanova i Pačevine na Goliji.

Samim tim, i da usamljenim i bolesnim starcima i dugogodišnjim štićenicima našeg Humanitarnog mosta Stani Minić, Kati Bašić, Hamidi Bihorac, Fehi Ćosović i Dušimiru Vuksanoviću uručimo donacije od po 100 dolara, koje im je poslala dobrotvorka Anđelka Đurović iz daleke Australije. Uz pomoć iz Dandenonga u Viktoriji, četiri bake i starina Dušimir dobili su i najosnovnije namirnice koje im je poneo poznati humanitarac. Ako se ispune prognoze meteorologa, već za koji dan, nakon prvog snega, a kažu da uskoro stiže, do ovih sela moći će se samo pešice. Biće i dana kad će Stana, Kata, Hamida, Feha, Dušimir i još mnogi starci u ubogim kućercima i bez ikoga svoga biti odsečeni od sveta. Zato treba što bolje da se pripreme za dugu i surovu planinsku zimu, što je svake jeseni za njih veliki problem, jer su stari, bolesni i nemoćni, a nemaju nikakvih prihoda.

U najtežem položaju je starica Stana Minić koja je nepokretna i vezana za invalidska kolica i do koje je najteže doći. Ona živi sama na obodu nekada velikog, a sada potpuno raseljenog sela. Tri decenije nije bila u gradu, niti na lekarskom pregledu, a zimi joj oko kuće zavijaju vukovi. Da nije povremenih poseta rođaka i komšija iz susednih sela i donacija naših čitalaca, skapala bi od bolesti i gladi.

– Bog vam dao sreću i zdravlje! Moliću se Bogu i za tu dobru gospođu iz daleka koja me se setila i za zdravlje svih dobrih ljudi koji mi pomažu da preživim u ovoj muci i sirotinji – ističe baka Stana.

Sličnu poruku šalje i starica Kata Bašić iz Svilanova na Goliji, koja u pocrneloj sobici tri decenije živi sama. I ona jedva preživljava jer nikakvih prihoda nema, a pomažu joj komšinice iz susednih sela i naši čitaoci. Donaciju Anđelke Đurović iz Melburna potrošiće za lekove i najneophodnije namirnice.

– Hvala puno ovoj dobrotvorki, Bog neka je čuva. Da nije pomoći koju povremeno dobijem, ne znam kako bi čekala i preživela zimu – priča baka Kata.

Ističe da je letos nakon teškog moždanog udara sam Bog sačuvao, a da je tokom zime čuvaju dobri ljudi.

– Dobila sam drva, imam i nešto brašna. Nadam se da neću gladovati, samo bolesti se bojim, da ne padnem u postelju. Šta bih ovako sama? Radije bih da umrem nego da se patim – naglašava starica Kata.

Kad smo usamljenoj Fehi Ćosović iz sela Braćak na Pešteru, telefonom javili da dolazimo i da joj donosimo 100 australijskih dolara, baka se najpre obradovala, a potom nas je zamolila da joj u Novom Pazaru kupimo neki manji frižider jer nema gde da stavi hranu koju joj povremeno donesu komšije. Humanitarcu i našem saradniku Hidu Muratoviću nije bio problem da doplati potrebnu sumu novca i da svojim terencem, zajedno sa reporterom “Vesti”, baka Fehi uruči dugo čekani poklon.

– Kako sam se obradovala! Sad ću imati i manje zalihe mesa, mleka i drugih namirnica. Hvala dobrotvorki iz Australije, hvala gospodinu Muratoviću, hvala “Vestima”, dobri ljudi me godinama održavaju u životu! – oduševljeno će starica pošto su joj darovi stigli na kućni prag.

UVEK NA POMOĆI UGROŽENIMA: Hido Muratović sa Katom Bašić

Dušimiru za lekove

I Dušimir Vuksanović, jedni žitelj zabite Pačevine na Goliji, tri decenije živi sam. Bori se s teškim bolestima i bez ikakvih prihoda jedva preživljava. Preživeo je čak tri moždana udara, delimično mu je oduzeta cela leva strana, ali se bori kao lav i uz pomoć dobrih ljudi nekako opstaje u planinskoj zabiti. Celu donaciju iz Australije potrošiće, kaže, na lekove koji su mu u ovom trenutku najpotrebniji. Dobrotvorki Anđelki šalje velike pozdrave i neizmernu zahvalnost.

Bog vam dao sve što poželite!

Donaciji iz Melburna se obradovala i Hamida Bihorac, takođe siromašna i usamljena baka koja živi u selu Krnja Jela na Pešteru. Njoj su pre tri godine naši čitaoci adaptirali i utoplili brvnaru u kojoj živi (dobila je i kupatilo), a sada joj povremeno pomažu da kupi ogrev, lekove i namirnice, nema penziju, ni socijalu, niti bilo kakva primanja.

– Svaka pomoć zlata vredi i velika je kao kuća, samo moja duša zna kakav je život u bedi i samoći. Kad ovako dobijem po neku donaciju osetim da ipak nisam sama i da ima neko (daleko) ko brine i o meni. Bog vam dao, dobri ljudi, sve što poželite – poručuje Hamida.