B. Đorđević
Nadahnuće: Dragana Vukajlović Krstović sa decom

Dok su nekada ljudi iz naših krajeva dolazili u Berlin, pretežno iz finansijskih interesa, zatim devedesetih da bi se spasli od ratnih razaranja, na pragu treće decenije dvadesetprvog veka, razlozi dolaska su se znatno promenili. Tako je porodica Krstović, nakon solidnog profesionalnog ostvarenja u Srbiji, Beograd ipak zamenila Berlinom, gde im se u poslovnom smislu otvaraju novi horizonti. Dragana Vukajlović Krstović sa iskustvom projekt-menadžera na internet portalima, sada svoja široka znanja primenjuje u pisanju knjiga za decu. Nedavno je objavljena njena druga knjiga “Koja je tvoja supermoć”.

– Uvek sam nastojala da se intenzivno bavim svojim poslom, ali i da dalje istražujem. Prevashodno sam bila zaokupljena vođenjem projekata, kao što su internet portali, tracara.com, savrsena.com, a danas wolfiana.com. Svi ti poslovi se pre svega svode na neko pričanje priča, gde uvek uspem da izvučem ono najvažnije i predstavim ga na najlepši mogući način. Nakon što su naša deca Petar i Nera došli na svet, nije bilo dileme u kom pravcu će dalje teći moja istraživanja. Bila sam, naravno, potpuno zaokupljena njima, i njihovim potrebama. Ali istovremeno sam i razmišljala šta se deci može pružiti, da ne bude samo puka igrarija, već i da ona uz igru ili priču za laku noć, mnogo toga nauče, i time kasnije sebi olakšaju ulazak u svet odraslih. Čitala sam im mnogo priča i pesama, i primetila da im to zaokuplja pažnju.

Dragana priznaje da prethodno nije imala kontakata sa dečjom psihologijom, ali se naknadno podrobno posvetila ovoj disciplini.

– Znam da mnoga deca, i u najranijim godinama, prolaze kroz razne traumatične situacije. Posvetila sam se “sitnim” problemima, koji nama izgledaju nebitni, dok deci mogu predstavljati velike teškoće. Svako dete ponekad upadne u neke neprijatne situacije, kada bude i zadirkivano, a ja sam shvatila da svaka mana može da se pretvori u vrlinu. U knjizi “Koja je tvoja supermoć” podelila sam uloge raznim životinjama, od kojih sve imaju odgovarajuće prednosti i mane. Kada neka od životinja od okoline bude osuđena zbog eventualnih svojih mana, ubrzo se otkrije da ona ima i “supermoć”, to jest vrlinu koja može biti od koristi drugim životinjama. Tako svaki pripadnik zajednice dokazuje da je ravnopravni član društva.

Želja za ovom vrstom stvaranja se rodila dok je Petar još bio beba:

– Osetila sam potrebu da proširim svoja znanja o vaspitavanju dece, da ih primenim, ali i da ih podelim sa drugom decom i njihovim roditeljima. Tako sam dobila ideju da im se obratim u literarnoj formi. Svoje knjige doživljavam kao male priručnike za pravilniji život i odrastanje.

O svojoj prvoj knjizi ona kaže:

– “Putujte sa Pijem” je bila malo sveobuhvatnija knjiga, tu su se našle životinje sa svih kontinenata, a teme su bile zdrava ishrana, i redovno održavanje fizičkih aktivnosti. U centru pažnje je ipak bila komunikacija, ljubav prema sebi i prema drugima.

Suprug Boris Krstović, zaposlen je u jednoj IT kompaniji kao menadžer, a Dragana polako kreće u pripremu svoje treće knjige, i zaključuje:

– U toj oblasti se zaista osećam korisnom, provodim veći deo dana sa svojom decom, i istovremeno stvaram nešto što će biti od koristi i drugoj deci, pa čak i njihovim roditeljima.

Važne pouke

“Medeni mesec” još traje

I na kraju, navodi iskustva svoje porodice sa gradom u kome su počeli novi život:

– U Berlin smo došli pre manje od godinu i po dana, i za sada ne mogu reći da nam nedostaju Beograd i Srbija. Ja kažem da smo još “na medenom mesecu” sa Berlinom, jer ga još nismo dovoljno upoznali. Period do početka pandemije bio je dosta kratak, a posle su mogućnosti za uživanje u daljem upoznavanju grada, bile ograničene. Nama pre svega nedostaju putovanja, potpuno nebitno u kom pravcu, i na kojoj distanci, istakla je Vukajlović Krstović.

Uživanje u Berlinu

Temeljna istraživanja

O novom izazovu, prelasku sa marketinške na komunikaciju sa najmlađima, kaže:

– U početku sam mislila da će sve ići jednostavno. Međutim, ubrzo sam shvatila da uopšte nije lako pisati za decu, da je za to neophodna velika odgovornost, jer deca prosto upijaju i priče i slike. Onda sam se usredsredila na sveobuhvatna istraživanja koja su zahtevala mnogo više vremena nego samo pisanje knjiga. Cilj je bio da tekstove tako uobličim da za decu budu što prihvatljiviji.

Priče za laku noć

O iskustvu sa knjigama tokom njenog detinjstva, naglašava:

– Kao mala sam takođe rado čitala knjige, pa je moja ćerka Nera dobila ime po jednoj junakinji. U to vreme, glavna literatura bile su priče koje su nam prepričavale mame i bake pred spavanje.