Vesti
Ne sme da ostavi sestru samu: Milan i Gorica Acković

Poreklom smo iz jednog malog sela na granici Srbije i Crne Gore. Jedno vreme proveli smo u Novom Pazaru i Skoplju, a potom smo se, u potrazi za boljim životom, obreli u Nemačkoj, gde živimo i radimo deceniju i po. Pratimo redovno šta se događa u rodnom kraju i mnogo nam je žao starih, bolesnih, usamljenih i siromašnih o čijim nevoljama čitamo u “Vestima” i na humanitarnom portalu Ljudske sudbine. To je i bio razlog da ovim skromnim prilogom makar i malo olakšamo zimu nekolicini od tih nevoljnika i obradujemo ih bar nekoliko dana.

Ovo je deo pisma koje je, uz 500 evra, humanitarcu i dobrotvoru Hidu Muratoviću, dugogodišnjem saradniku našeg Humanitarnog mosta, poslala porodica Kalić iz Minhena, uz molbu da po 100 evra uruči siromašnom i teško bolesnom Hamdiji Ajdinoviću iz Rasna na Pešteru, bakama Vasviji Suljević iz Novog Pazara i Radmili Tošić sa Golije, samohranoj majci Mihriji Murić iz Stupa kod Rožaja i sestri i bratu Gorici i Milanu Ackoviću iz Odojevića na Rogozni. U svom pismu Kalići ističu da će, u granicama svojih mogućnosti, i ubuduće pomagati nemoćnima u ovom delu Srbije i u svojoj rodnoj Crnoj Gori.

Drva najveća briga

– U ovo doba godine drva i ugalj su nam najveća briga. Da bismo mirno dočekali proleće samo za ogrev trebaće nam bar još 300 evra, što od naše socijalne pomoći, koja nam je nedovoljna i za hleb, nikada ne bismo mogli da sakupimo. Hvala bogu, dobri ljudi nam ponovo pomažu, pa smo nešto drva već obezbedili. Ovu donaciju potrošićemo za nabavku uglja. Hvala našim dobrotvorima, hvala porodici Kalić, Bog neka ih čuva i nagradi – ističe teško bolesni Hamdija Ajdinović iz Rasna na Pešteru, koji je od naših čitalaca nedavno dobio pomoć vrednu 1.000 evra.

Bolesna starica Vasvija Suljević iz Novog Pazara godinama sama, u nemaštini i muci, brine o teško bolesnom sinu Mirsadu. Poput mnogih naših štićenika, i ona jedva obezbeđuje ogrev i namirnice za zimu. Da nije pomoći dobrih ljudi ne bi mogli da se prehrane. I Mihrija Murić je prezadovoljna darovima dobrih ljudi velikog srca.

– Meni će donacija iz Minhena pomoći da prehranim i školujem sinove Enesa i Ernesa. Enes je srednjoškolac, Enes još osnovac, obojica đaci pešaci. Da nije bilo dobrih ljudi, a posebno čitalaca “Vesti” koji su nam kupili šporet, frižider, kravu, kozu, motorne testere i još mnogo toga, moja deca ne bi mogla da se školuju – priča Mihrija Murić, samohrana majka iz zabitog sela Stup u opštini Rožaje, koja se ne libi ni najtežih muških poslova, pa koru hleba često zarađuje radeći kao drvoseča.

Jad i muka

– Potpuno nam je dotrajao šporet u kući, za novi nemamo para, pa često moramo da trpimo dim i u toku zime otvaramo prozore i vrata. Pomoć iz Minhena čuvaćemo za kupovinu novog “smederevca”. Bili bismo srećni ako bismo ga kupili još ove zime. Ako ne uspemo, nadamo se da će nam dobri ljudi pomoći da se lepo ugrejemo bar iduće godine. Bili bismo im beskrajno zahvalni – ističe Milan Acković, dugogodišnji štićenik našeg Humanitarnog mosta.

To je mučenik koji sam u planinskoj zabiti i sirotinji brine o sestri Gorici koja odmalena ima smetnje u razvoju i od koje ni trenutka ne sme da se odvoji.

Vrednoj donaciji obradovala se i baka Radmila Tošić iz Kuzmičeva na Goliji, koja je nakon nekoliko porodičnih tragedija ostala sama i bez uslova za život. Nakon letošnjeg apela u “Vestima”, stiglo joj je nekoliko donacija naših čitalaca, a dobri ljudi iz ovog kraja renovirali su joj i utoplili kuću u kojoj živi. Svaka pomoć, pa i ova iz Minhena, puno joj znači, jer će kupiti namirnice i lekove, a ako joj šta pretekne, izmiriće i dug za struju.

Stiže podrška: Hamdija i Irma Ajdinović

Neka vas Bog čuva

– Hvala puno mojim dobrotvorima i svima koji pomažu starima i nemoćnima u ovom kraju i širom Srbije. Bog neka ih čuva i neka im podari sreću, zdravlje i blagostanje – poručuje usamljena Radmila Tošić sa planine Golije.

Sama u planini: Radmila Tošić

Da ima za brašno

– Najnoviju donaciju potrošićemo za kupovinu kubika drva i dva džaka brašna. Mnogo nam treba i za lekove, Mirsad je težak bolesnik, a i ja sam stara i nemoćna i ne mogu da mu obezbedim toplu sobu i najneophodnije lečenje – žali se siromašna Vasvija i moli sve dobre ljude da joj pomognu.

Pomoć zlata vredna: Vasvija i Mirsad Suljević