Vesti
PRESREĆNI ZBOG AUTA: Puniša Bošković sa sinom Predragom

Da čitaoci “Vesti” iz celog sveta pomno prate sudbine štićenika Humanitarnog mosta u Raškoj oblasti, apele i akcije poznatog humanitarca i našeg saradnika Hida Muratovića, potvrđuju i njihove najnovije donacije, koje su polovinom maja u ovaj deo Srbije stigle iz Kopenhagena, Ciriha i Perta.

Dva dana nakon što smo objavili da su dobri ljudi kupili kola invalidu Puniši Boškoviću iz Sjenice, vredna 2.000 evra, ovom dugogodišnjem obućaru koji svojim rukama, radeći od jutra do mraka, izdržava i školuje sina Predraga, a deci, sirotinji i izbeglicama besplatno popravlja obuću, stiglo je još 200 evra. Poslao ih je naš čitalac Toma iz Kopenhagena, koji je Puniši poželeo da na dobijenom folksvagenu polo što pre pre ugradi komande za invalide, a Peđi da kupi neku dobru knjigu.

– Još jedno veliko hvala svim dobrotvorima širom sveta, divnom Tomi iz Danske i drugima koji su me silno obradovali i pomogli mi da olakšam život i brže stižem do posla. Dobijenog pola već sam registrovao, besprekoran je, kao nov, sada imam novca i za ugradnju meni neophodnih komandi za invalide, presrećni smo i ja i moj sin. Još ne verujemo da je ovo naš auto, Bog neka čuva sve naše dobrotvore – ističe Puniša.

Porodica Tasić iz Ciriha poslala je 200 franaka, od čega je po 100 franaka namenila braći Tomović i Bajri Suljević iz Novog Pazara. Istina, od rođenja Ivan i Predrag Tomović su nepokretni i nemoćni da sami sebe izdržavaju. O njima, bez ikakvih prihoda i pomoći, brine samo bolesni otac Vukomir.

OBOJICA OBOLELI OD CEREBRALNE PARALIZE: Ivan i Predrag Tomović

– Već godinama izdržavaju nas dobri ljudi iz dijaspore, koji nam svojim povremenim donacijama pomažu da nabavimo skupi ogrev za zimu, platimo struju, obezbedimo hleb i druge namirnice, kupimo pelene i lekove. Da nije bilo čitalaca “Vesti”, koji su nam svojevremeno i kuću izgradili i pomogli nam da se iz zabitog Pasijeg Potoka na Rogozni preselimo u Novi Pazar, gde smo bliži lekarima, mi bismo gladovali i ko zna šta bi bilo sa nama. Hvala im, želimo im dobro zdravlje i svaku sreću u životu, hvala beskrajno porodici Tasić! – poručuje Ivan Tomović.

Srdačne pozdrave i ogromnu zahvalnost donatorima iz Ciriha šalje i Bajra Suljević, samohrana majka koja takođe već godinama svoju teško bolesnu i nepokretnu ćerku Arijetu leči i prehranjuje donacijama naših čitalaca.

KUPIĆE LEKOVE: Miloš Jovanović

– Nikakva primanja nemamo i da bismo preživele mesec dana, treba nam između 300 i 500 evra, a samo za kiriju, struju i komunalije 300 evra. Dobri ljudi iz dijaspore kupuju nam hranu, ogrev, lekove i pelene za Arijetu, pomažu nam i komšije i poneki ovdašnji dobrotvor, zato ni sama ne znam šta bi mi da nije ove pomoći – kaže hrabra Bajra i dodaje:

– Donaciju iz Ciriha ćemo potrošiti za Arijetinu skupu specijalnu hranu i lekove. Svaka pomoć zlata nam je vredna. Bogu se molim da dobri ljudi i dalje budu uz nas.

Anina pomoć na dve adrese

Vredna donacija od 200 australijskih dolara stigla je iz dalekog Perta, od dobrotvorke Ane, koja je sa po 100 dolara želela da obraduje siromašnog i bolesnog ratnika s Košara Miloša Jovanovića, koji sa majkom Rosom i sestrom Marinom teško živi u zabitom selu Troštice na Goliji. Isto tako i porodicu teško bolesnog i nepokretnog Raha Baždara iz Sjenice u kojoj svi imaju probleme u razvoju.

– Ovih dana kupujemo ogrev za iduću zimu, taman sakupimo novac za deset metara drva, a ona poskupe. Donacija iz Australije dobro će nam doći da platimo struganje i cepanje. Hvala puno dobroj Ani što nas se setila, Bogu se molimo da nam stigne još ovakve pomoći jer bez dobrih ljudi i narodne kuhinje u Sjenici mi bi gladovali – priča Elko Baždar.

Bajra Suljević sa ćerkom Arijetom

Neizmerno zahvalan

– Sve što dobijem, što mi dobri ljudi pošalju, čuvam za lekove i struju, pošto se od povratka s Kosova suočavam s ozbiljnim metaboličkim, hormonalnim i psihičkim problemima, pa sam stalno na tabletama. Zato sam neizmerno zahvalan divnim ljudima poput Ane koji misle na mene i pomažu mi da preživim – kaže Miloš Jovanović, branilac Srbije na Košarama koji 16 godina nije imao ni zdravstvenu knjižicu.

I iako su lekari na VMA konstatovali da je totalni invalid, već nekoliko godina ne može da dobije invalidsku penziju.