Z. Raš
Zaigrali zajedno: Kristina Višnjić i Rade Milošević

Dosad najmasovnija Evropska smotra Srba u dijaspori i regionu okupila je oko 3.000 učesnika koji su se dva puna dana borili za trofeje “Vesti”, ali su se i družili i zabavljali u srpskoj prestonici.

Takmičenje nije moglo da prođe bez rodbine koja živi u Srbiji i koja je svaki nastup proživljavala emotivno kao i sami takmičari. U Beogradu se okupilo “šareno” društvo sa svih meridijana, a neumorni reporteri našeg lista tokom vikenda popričali su sa mnogima od njih.

Ko je sve došao na Smotru, kakvi su im utisci, ko ih je bodrio, da li su zadovoljni svojim rezultatom i gostoprimstvom domaćina i organizatora, čitajte samo u “Vestima”.

Kristina Višnjić (19) i Rade Milošević (21) svojom pozitivnom energijom “kupili” su svakoga ko ih je upoznao tokom prošlogodišnje Smotre folklora u Banjaluci. Zbog priče o njihovoj ljubavi koja uspešno pobeđuje 700 kilometara razdaljine i granicu između dve države čitaoci “Vesti” tražili su primerak više.

Godinu dana kasnije, u beogradskom Centru Sava na ovogodišnjoj Folklorijadi ponovo smo sreli ovaj harizmatični par. Kako kažu, ništa se nije promenilo između njih, osim što je njihova ljubav još jača i veća.

Kada smo prošlog leta razgovarali s njima Kristina je igrala u ansamblu SKC Ofenbah iz Nemačke, dok je Rade svirao harmoniku u orkestru KUD-a Mladost iz Leobersdorfa u Austriji. Upoznali su se kada je Mladost gostovala Kristininom ansamblu, a posle nekoliko meseci dopisivanja, odlučili su da daju šansu emocijama koje nisu mogli da sakriju.

Ove godine došlo su pod zastavom istog ansambla.

– Više ne sviram harmoniku, nego igram u Kristininom ansamblu. Niko nije očekivao da će se to desiti. Nisam igrao šest, sedam godina pre toga. Bilo je sjajno. Imao sam priliku da kroz život na bini budem i kao igrač i kao muzičar. Moram priznati da je osećaj na sceni mnogo intenzivniji kada nastupite kao igrač. Kristina me je podstrekla da zaigram sa njihovim ansamblom i baš sam radostan što se to dogodilo – ispričao je Rade.

Kako kaže, za njega je ovogodišnja Smotra posebna u odnosu na sve prethodne na kojima je učestvovao.

– Nastupio sam posle mnogo godina u nošnji, što mi je posebno drago, a takođe i što sam zaigrao sa Kristinom. Bio je to divan osećaj – kaže Rade.

Kristina se nadovezuje da je i za nju ovo bio najlepši nastup do sada, jer su prvi put zaigrali zajedno.

– Puno mi je srce bilo. Sve što volim i folklor i Rade na jednom mestu – kaže kroz osmeh Kristina.

Kako kažu, polako kuju planove za zajedničku budućnost.

– Mladi smo, nigde ne žurimo, ali sigurno ćemo se u jednom trenutku spojiti, iako nama ni sada nije teško da putujemo da bismo se videli. Nije jednostavno, ali kad dvoje idu istim putem žele iste stvari, to je prava stvar i onda nije bitno koliko su daleko. Potrebni su poverenje i dosta truda – priča Kristina.

Zagubljenje nošnje

Kristina ističe da je nastup na Smotri bio dobar, iako su imali mnogo komplikacija prilikom putovanja.

– Sve se, hvala bogu, rešilo. Prvo nam nisu stigli koferi, izgubili su se na aerodromu. Srećom, uspeli su da nam vrate kofere do nastupa, inače ne znam kako bismo igrali bez nošnji. Nismo se bavili time da li ćemo pobediti ili ne. Pobedu žele svi, ali konkurencija je jaka, tako da je nama svaki nastup ovde sam po sebi dovoljan uspeh – zaključila je Kristina.

Slične porodične sudbine

Kristina i Rade su rođeni preko granice, a rat je njihove roditelje odveo daleko od zavičaja.

– Moji roditelji su živeli u Bijeljini. Baba i deda su radili u Austriji, ali su u nekom trenutku odlučili da se vrate u Bosnu. Mama i tata su se onda u Bijeljini upoznali. Počeo je rat, spakovali su se i krenuli u Austriju. Tamo su stvorili mirniji i srećniji život i zasnovali porodicu – ispričao je Rade.

Interesantno je da su i Kristinini roditelji rođeni u Nemačkoj, ali ih je život vratio u Jugoslaviju.

– Tata se vratio u Čačak, a mama u Bosanski Petrovac. Tata je opet otišao za poslom u Frankfurt, a mama je krenula u kratku posetu stricu i strini. Počeo je rat, pa se mama više nije vratila u Bosnu. Zajednički prijatelj iz Nemačke ih je upoznao i onda su zajedno nastavili kroz život – priča Kristina.