Rogozna je ovih dana odsečena od sveta, jer debljina snežnog pokrivača mestimično prelazi pola metra. Na putevima su smetovi, pa se do većine sela na ovoj planini jedva stiže zapregom, saonicama, na konju, retko dobrim terencem, a najčešće i najsigurnije – pešice.

U jednom od zavejanih sela, u trošnom kućerku bez vode i kupatila, a povremeno i bez struje, živi i starica Miljojka Aksentijević (86), godinama sama i bez ikoga svog.

Povod da, uprkos zavejanim putevima i poledici, krenemo u posetu baka Miljojki bili su lekovi. Iznenada su je zaboleli kičma i noga, trebalo joj je dostaviti reumatike i gelove za išijas i kostobolju.

U probijanju do zavejanog Žunjevića mnogo nam je, kao i mnogo puta ranije, svojim terencem, pomogao humanitarac Hido Muratović, koji je iskoristio priliku da starici ponese brašno i najosnovnije namirnice. Baka Miljojki uručena je i donacija od 100 evra, koju joj je iz Švajcarske poslao naš čitalac Borivoje Radovanović.

– Poslala sam vam poruku da dođete, ali se nisam nadala da ćete po ovolikom snegu doći. Jedva sam ustajala, a i noga je počela da mi se koči. Na planini nema lekara, a Novi Pazar je predaleko. Ne zamerite, morala sam da vas zovem, jer su mi lekovi bili neophodni i u ovom trenutku jedini spas – priča starica kojoj čitaoci “Vesti” godinama pomažu da opstane u svojoj sirotinji na opusteloj planini.

Kako kaže Miljojka, desetak dana niko nije navraćao.

– Čoveka ni u daljini nisam mogla da vidim. Mogli su i vukovi da me pojedu, a da niko ne zna šta mi se desilo. Hvala Bogu ove zime ih još nema, a ranijih su noću urlali oko kuće. Povremeno, kad ima neke pošte, selom prođe poštar Rade Joković i uvek me upita da li mi nešto treba. Poseti me i rođak Miljko sa drugog kraja sela koji mi donese po flašu mleka. Sama perem, mesim i kuvam – ističe Miljojka uz molbu da se, u njeno ime, mnogo zahvalimo na poslednjim poklonima, posebno donatoru Borivoju Radovanoviću iz Švajcarske.

U prošlogodišnjoj (novembar-decembar) akciji zbrinjavanja usamljenih baka na Rogozni, Goliji i Pešteru, zbrinuta je i baka Miljojka. Od naših čitalaca, najviše iz Australije i Nemačke, Miljojka je dobila novac za ogrev i najpotrebnije namirnice, ali i za adaptaciju (utopljavavanje) svog trošnog kućerka. Ukupno, oko 1.000 evra.

– Jedino sam uspela da promenim ulazna vrata, čvršća su i toplija. Sačuvala sam nešto novca za oblaganje kuće stiroporom, možda i neko malterisanje. To nismo uspeli da završimo pre zime, sneg nas je preduhitrio. Završićemo to na proleće, ako ga dočekam, u mojim godinama i uslovima u kojima živim svaki dan i mesec života za mene su čist dobitak – rekla je na rastanku još razborita Miljojka Aksentijević.

Želja čitalaca se mora ispuniti

– Nevolja je što na Rogozni nema ljudi, pa ni majstora, da ih dovodimo iz Novog Pazara komplikovano je i skupo. Problem je i što je kuća baka Miljojke toliko oronula (od blata i drveta) da je svaka ozbiljnija popravka gotovo nemoguća. No, zbog naših čitalaca koji su ovoj starici poslali novac za renoviranje i zbog iduće zime, učinićemo sve da, čim stigne proleće, bakin dom bude bar malo topliji i sigurniji – naglašava humanitarac Hido Muratović.

POZIV DONATORIMA

Ako želite da se uključite u neku od akcija Humanitarnog mosta, javite se na mejl adresu: hmost@frvesti.com. Dobićete adresu i broj telefona porodice kojoj želite da pomognete i dogovoriti se sa njima o načinu dostave donacije. Informacije možete da dobijete i od novinara Humanitarnog mosta na: +381 11 31 93 771 i +381 11 31 90 924.

Izvor:
D. N. Petrović

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here