Vesti
Milan Vlašić

U vremenima velikih kriza najvažnije je sačuvati zdravlje, pre svega mentalno, ali i svako drugo jer, kako stvari stoje, sve u stvari polazi od toga kako se osećamo.

Sve nekako možemo kupiti, ali zdravlje – teško. Kada vidite da se nešto desi, nemojte žuriti sa zaključkom da znate ko i šta je uzrok nekog događaja, zla, rata, neke ozbiljne krize.

Važno je da ne kršimo zakone ovozemaljske, ali je isto tako važno da se držimo principa božije pravde i pravičnosti bili mi religiozni ili ne.

Uloga novca

Ima jedna drevna, biblijska izreka, koja u originalu kaže: “Novac je uzrok svega zla na svetu“. Nekim čudom svi prevodi su sinhronizovano to prepravili u “Ljubav prema novcu je uzrok svih zala na svetu“.

Ja sam dugo razmišljao o originalnoj izjavi i došao do zaključka da je ona u stvari istinita, te da je najverovatnije menjana iz praktičnih razloga, pre svega radi vladara toga vremena i njihovih interesa.

Došao sam do zaključka da je novac stvarno uzrok svega zla. Ne znači to da je novac zlo sam po sebi jer novac ima više, uglavnom korisnih funkcija, ali gotovo sam siguran da je sve zlo što postoji upravo zbog novca.

Kada dublje razmislimo, nema nekog konflikta, neke krize, rata, većeg problema, a da iza toga ne stoji neko ko ima materijalne koristi, dakle novac.

Lekovi leče simptome

Danas za gotovo sve bolesti manje više ima leka, ali je pitanje koliko je “isplativo“ da se isti otkrije jer, gledano iz perspektive pomenute biblijske izreke u originalu, izgleda da je isplativije prodavati lekove koje leče simptome, nego otkloniti uzroke i stvarno izlečiti čoveka.

Veoma je važno da se pridržavate uputa i saveta lekara, mislim na registrovane lekare. Ipak, svi imate po jednog lekara koji je definitivno najviše zainteresovan da budete zdravi, samo jednog lekara koji Vas najbolje poznaje, samo jednog lekara koji sve zna o vama.

Pogađate taj lekar ste Vi sami. Najviše dakle možete sami sebi pomoći i to tako da radite na sopstvenom imunitetu, da se krećete što više, da se družite i smejete što više, da idete da spavate pre ponoći, da pazite šta i koliko pijete i jedete, a posebno da pazite da nešto ne jede vas.

Doktori – nekad i sada

Nekada je razgovor najbolji lek, a posebno ako je razgovor sa nekim autoritetom, sa poznatim doktorom, sa nekim kome verujemo.

Problem novijeg vremena je da je taj razgovor manje-više iščezao. Nekada je bilo, kada odete kod doktora, pored pitanja šta nije u redu, doktor bi obavezno uzeo slušalice pa poslušao pluća, stavljao onaj hladni metalni deo na leđa, slušao srce, tražio da duboko dišete pa da zadržite dah pa da kažete “Aaa“.

Onda bi vam izmerio pritisak, onako za svaki slučaj, ali što je najvažnije porazgovarao bi sa vama, nekako bi se posvetio, pokazao interes. Gotovo po pravilu bismo se osećali bolje već tokom razgovora, a pogotovo posle odlaska iz ordinacije.

A danas? Danas su se stvari dosta promenile. Čast izuzecima, ali danas kada dođete u doktorsku ordinaciju, uglavnom se prvo rešava plaćanje, još na recepciji. Potom uđete kod doktora koji sedi za stolom i nešto piše. Pogled skoro ni ne diže, samo nešto piše.

Možda padne tu neki pozdrav, neki dobar dan, ali skoro da se pogled ne diže, a Boga mi i doktor nastavlja da sedi. Onda vas u nekom trenutku pita što ste došli, šta vam treba i dok počnete da govorite razloge svog dolaska doktor očigledno ne sluša i opet nastavlja da piše ili se bori s kompjuterom, štampačem, porukama na telefonu, ko zna čime.

1 COMMENT

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here