Ivan Strahinić
Kao iz bajke: Neobičan prizor usred ravnice

Bela Crkva na krajnjem jugoistoku Banata najpoznatija je po jezerima i Deliblatskoj peščari dok su čarobna Zagajička brda nekako skrajnuta, a zaslužuju mnogo pažnje, jer izgledaju kao da su preslikani iz mašte.

Talasasta uzvišenja, koja izranjaju usred najveće evropske peščare, svako treba da doživi u Srbiji i biće, kao svi pre njega, prvo iznenađen a onda očaran. Loptasti bregovi zapravo su drevne peščane dine, koje su u jednom delu prekrivene šumom, u drugom – ravnom stepom sa raznovrsnim cvećem posle čega sledi pravi pustinjski pejzaž. Neka brda po obliku liče na piramide, a ima i nižih brdašaca, koja kao da je neko nacrtao, jer je potpuno nestvarno da se usred ravnice nalazi fenomen atipičan za peščare. Ako se u ovom delu planete zadesite sredinom maja, uživaćete u moru zelenila dok će vas krajem oktobra “zaslepiti” žućkastim nijansama. Čistih boja, Zagajička brda su savršena za ljubitelje šetnje, uživanje u svežem vazduhu, mirusu poljskog cveća i tišini, koju prekida samo zujanje pčela. “Odmaranje očiju” na predivnim predelima, koji kao da su ispali iz neke bajke, se podrazumeva.

– Deliblatski “hobitland”, baš tako bih nazvao Zagajička brda koja se nalaze na obodu Deliblatske peščare. Pejzaži izgledaju kao da su skinuti sa desktopa nekog računara. Ne prevelika površina, ali lepo spakovana. I kako samo lepo izgleda u različitim godišnjim dobima. Ako prošetate u letnjim mesecima možda vas “zapljusne i more suncokreta” koji gledaju baš prema vama – opisuje fotograf Ivan Strahinić.

Letnja slika: “More” suncokreta

Priroda je bila izuzetno darežljiva prema ovom kraju podarivši mu i Karaš i Neru. Reka Karaš je poznata po slapovima i plaži Gat u Jasenovu gde se nalazi i najveći muzej skulptura u drvetu na otvorenom u Srbiji, kao i mini farma životinja. Nera je poslednja neukroćena i jedina planinska reka u Vojvodini, koja svojim brzacima predstavlja pravu oazu u letnjem periodu.

Naš foto-vodič napominje da ne bi trebalo propustiti obilazak Bele Crkve. Usred je ravnice, a podseća na primorski grad, mnogi je nazivaju “Vojvođanska Venecija” tako da s razlogom možete očekivati potpuno neobično mesto za ovaj deo naše zemlje. Osim prirodnim lepotama, Bela Crkva se može pohvaliti i bogatim kulturno-istorijskim nasleđem. Kao odraz multikulturalnosti, u starom gradskom jezgru postoje četiri bogomolje: Srpska pravoslavna crkva Svetog Petra i Pavla (1780.), rimokatolička (Svete Ane), ruska (zaostavština “belih” Rusa) i rumunska crkva. Tamo su i regionalni Istorijski arhiv i Muzej sa najstarijom tradicijom u Vojvodini. Posle obilaska stoletnog Gradskog parka, predlažemo odlazak na vidikovac odakle se pruža jedinstveni pogled na Belu Crkvu i okolinu, sve do Dunava. Ponos kraja je i čuveni Belocrkvanski karneval, znan i kao “Karneval cveća”. Najstariji je u regionu (prvi održan 1828.), specifičan zbog alegorijskih kola, odnosno pokretnih instalacija – eksponata.

Neka brda liče na piramide

Košava je “kriva”

Zagajička brda su nastala tako što je, godinama peščarom duvala košava zbog koje su peščane dine sa dna Panonskog mora dobile oblik brda, da bi se vremenom iznad peska formirao tanak sloj zemlje. Zanimljivo je da su brda nekada pripadala selu Zagajica da bi u jednom trenutku pripala selu Grebenac, a i dalje nose naziv Zagajička. Kruži priča da se meštani bune da se ime promeni.

Prozirna voda: Vračevgajsko jezero

Biserna ogrlica Banata

Belocrkvanska jezera nazivaju “bisernom ogrlicom Banata”, jer ih ima sedam. Veštačka, kristalno čista jezera ukupne površine 150 hektara nastala su kopanjem šljunka sa dna Panonskog basena. Kopanje je počelo početkom 20. veka, a traje i danas tako da i dalje nastaju nova jezera. Obala je šljunkovita i peščana, što vodi, koja “stiže” iz arteških bunara i podzemnih izvora, daje prozirnost. Glavno ili Gradsko jezero (prvo nastalo) i Vračevgajsko potpuno su urbanizovana i uređena za turističke svrhe, a imaju i bogat noćni provod. Za osobe koje žele da izbegnu gužve, idealna su ostala jezera, svima interesantna zbog netaknute prirode.

Omiljeno mesto: Građani brižljivo čuvaju park

Stoletni park

Ponos Bele Crkve je Gradski park od 100 leta. U letnjem periodu, interesantan je i tokom večernjih sati, jer postaje mesto održavanja bogatog kulturno-umetničkog i zabavnog programa.