Sreda 15. 5. 2024.
Beograd
160
  • Novi Sad
    170
  • Niš
    140
  • Kikinda
    160
  • Kraljevo
    150
  • Kruševac
    150
  • Leskovac
    150
  • Loznica
    140
  • Negotin
    190
  • Ruma
    170
  • Sjenica
    120
  • Vranje
    130
  • Vršac
    140
  • Zlatibor
    140
  • Zrenjanin
    170
0
Četvrtak 10.01.2013.
07:14

Notice: Trying to get property of non-object in /var/www/arhiva.vesti-online.com/1.0/system/frontend/views/helpers/Authoralias.php on line 10

Notice: Trying to get property of non-object in /var/www/arhiva.vesti-online.com/1.0/system/frontend/views/helpers/Authoralias.php on line 10

Notice: Trying to get property of non-object in /var/www/arhiva.vesti-online.com/1.0/system/frontend/views/scripts/open/news.phtml on line 73
A

Vreme religioznog buđenja (1): Sekta unutar judejstva

Celokupan hrišćanski svet ove godine obeležava 1700. godina Milanskog edikta, akta kojim je rimski imperator Konstantin, inače Nišlija po rođenju, 313. godine legalizovao hrišćanstvo, religiju koja u prva tri veka bitisanja tretirana kao sekta u judejstvu i bila gotovo konstantno proganjana, sa većim ili manjim oscilacijama. Zbog toga prve decenije početka hrišćanske Crkve nisu ostavile gotovo nikakve spomenike. I sa istorijskog stanovišta vrlo malo se zna o prvobitnom razvitku i organizaciji Crkve, njenom učenju i bogosluženju.

Isus Nazarećanin sa učenicima

O tim prvim godinama govori se najviše u knjizi Dela apostolska, čiji je autor jevanđelista Luka, a napisao ju je kao nastavak svog Jevanđelja. U knjizi je opisana prva hrišćanska zajednica u Jerusalimu, progon hrišćana od strane judejske vlasti, propoved apostola, posebno apostola Pavla i na kraju širenje hrišćanstva od Jerusalima do Rima.

Istorija hrišćanstva u Delima apostolskim počinje od događaja koji su vezani za početak crkvene istorije u prvom veku nove ere - od Vaznesenja Gospodnjeg i Pedesetnice. Po Lukinom opisu, mala grupa Hristovih učenika koja može da stane u jednu sobu i to ribari - "prosti i neuki", nekoliko rođaka i prijatelja Učiteljevih - je "celo malo stado" koje je ostalo posle Isusa Nazarećanina krajem polovine prvog veka nove ere.

Prema istoričaru crkve Aleksandru Šmemanu (Istorijski put pravoslavlja), oni su bili "mala sekta unutar judejstva - tako se u grubim crtama može odrediti položaj hrišćana, koji su gotovo svi bili Jevreji, u Jerusalimu u prvim godinama nastanka hrišćanstva".
 

Bilo je to, kako navodi Šmeman, vreme religiozno-političkog buđenja, porasta nada i očekivanja vezanih za nacionalnu sudbinu Izrailja, za biblijska proročanstva o konačnom trijumfu izabranog naroda.

Približavali su se i dani poslednjeg ustanka protiv vladavine omražene rimske imperije, poslednjih pokušaja da se "obnovi Izrailj" i njihovog tragičnog epiloga - rušenja Jerusalima.


Na samom početku hrišćanstva, kako kaže crkvena istorija, nema ni oštrog raskida ni sukoba sa judejstvom, već se mogu videti hrišćani koji sebe i dalje smatraju organskim delom svoga naroda. Za jerusalimske hrišćane, po Šmemanu, očuvanje jevrejske religijske tradicije i jevrejskog načina života nije bilo samo ostatak prošlosti, već dokaz istinitosti njihove hrišćanske vere. Jer, čitav smisao Starog zaveta se sastojao u njegovoj okrenutosti budućem ostvarivanju i ispunjavanju obećanja o dolazećem Mesiji.
I sam Hristos je uvek svoje delo oglašavao kao ispunjenje Svetog pisma:


"Tako je napisano, tako treba da bude. Istražujte Pisma, ona svedoče o meni".
 

Učenje o Hristu

I potonje Jevanđelje po Mateju, koje je napisano u judeo-hrišćanskoj sredini, izraziće ovu osnovnu veru hrišćana u Stari zavet kao proroštvo i učenje o dolazećem Hristu. I pošto su se proročanstva ostvarila Bogočovek je u liku Isusa Hrista došao među ljude, nastaje Novi zavet koji hrišćansku zajednicu naziva "eklisijom" - crkvom.
 

Još u ranom hrišćanstvu, po Šmemanu, na čelu opštine nalazio se episkop koji ima posebnu vlast. Postavljan je od strane apostola ili njihovih prejemnika - drugih episkopa, i on za svoju Crkvu predstavlja sliku samoga Hrista - "Glave i Istočnika", čitavog njenog života. Episkop kao Hristos brine o svima zajedno i o svakome pojedinačno, on je živo središte bratstva i zajednice, on poučava po Duhu svetom, čuvar je apostolskog predanja, svedok vaseljenskog jedinstva Crkve. U upravljanju Crkvom episkopu pomažu prezviteri - starešine, a zatim dolaze đakoni - "sluge", koji su "oči", "ruke" i "uši" episkopu, i njegova živa veza sa narodom.

Istoričar Aleksandar Šmeman

"Tako mala jevrejska sekta, koju svet gotovo da nije primetio kad se pojavila, sama sebe doživljava kao "so zemlji i svetlost svetu", kao izvor nove svetlosti pozvane da prosvetli i spase ljude ", piše Šmeman u Istorijskom putu pravoslavlja. Ovu zajednicu, hrišćansku opštinu, istoričari su često suprotstavljali kasnijoj "organizovanoj" crkvi jerarhije i autoriteta, kao neko "rasplinuto i ekstatično bratstvo, koje živi nadahnućem i nema drugi autoritet osim daha Duha Božjeg".
 

Međutim, već u najranijim spisima hrišćanske Crkve može se videti određeno uspostavljanje uprave kojoj je poverena vlast i dat autoritet. To su Dvanaestorica - 12 apostola - ona prvobitna grupa Hristovih učenika i sledbenika koje je izabrao sam Isus. Preko njih se u ranoj Crkvi ostvarivala "vlast samog Gospoda", jer oni su bili svedoci njegovog ovozemaljskog života, njegovih čuda i vaskrsenja, i kada o Hristu propovedaju oni objavljuju ono što su lično od Učitelja čuli, što su videli i doživeli. Njima je data vlast da vezuju i razrešuju, vlast da uče - Duhom svetim i da izgrađuju Crkvu. A, u Delima apostolskim stoji i da se apostoli "nalaze na čelu Crkve, ali njihova prva i osnovna služba je propoved o Hristu".
 

Zato kad se broj učenika povećavao i brige oko upravljanja crkvenom opštinom umnožavale, apostoli su predložili da se za to izaberu posebni ljudi kako bi Dvanaestorica mogla neprekidno da "prebivaju u molitvi i u službi reči", pa izabraše novih sedam ljudi, "punih osvedočenog Duha svetoga i mudrosti".
 

Misija apostola

U izboru Sedmorice, crkveno predanje nazvaće ih đakonima, jevanđelist Luka je dao osnovni princip crkvene jerarhije i njenog budućeg razvoja. Ako je apostole izabrao Isus, a nove sluge bira Crkva, na inicijativu apostola, celokupno jerarhijsko ustrojstvo je ukorenjeno u apostolstvu kao svome načelu, a za Crkvu to znači u samome Hristu, jer apostoli su "Njegovi svedoci".

Misija apostola u prvom veku nove ere, po Šmemanu, ne ograničava se samo na jerusalimsku opštinu jer je u njihovoj propovedi i učenju osnova svake hrišćanske zajednice temelj Crkve u svakom mestu, tako da će vrlo brzo hrišćanstvo izaći izvan granica Jerusalima, pa hrišćanska propoved počinje da daje plodove i u Samariji, gde odlaze apostoli Petar i Jovan.

Objašnjavajući Novi zavet Šmeman kaže da se smisao Crkve u Novom zavetu sastoji u tome da "Duh Božji ispunjava ljudsku zajednicu, čineći je nosiocem božanskog života, tako da sve ljudsko u njoj postaje prenosnik Božanskoga, a sve duhovno se ovaploćuje u ljudskome, tako da ljudska zajednica postaje duhovni organizam".

Dok je u ranom hrišćanskom periodu služba apostola bila okrenuta svim Crkvama povezujući ih u jedinstvo vere i duha, dotle je u licu svoje mesne, stalne jerarhije, svaka Crkva dobijala sveukupne apostolske darove i učenja. Apostoli će vremenom otići na onaj svet, a lokalna jerarhija će ostati u svakom mestu da nastavi njihovo delo, da čuva njihovo svedočanstvo i da u saglasnosti sa svim drugim opštinama ostvaruje jedinstvo Crkve kao jednog, jedinstvenog "naroda Božjeg", okupljenog svuda u međusobnoj ljubavi i radi oglašavanja novog života u Vaskrsenju, kako piše Šmeman. 

Mera sabornosti

 

Apostolski sabor u Jerusalimu, u vreme ranog hrišćanstva, o kome se govori u Delima apostolskim (glava 15), u crkvenom predanju postao je uzor svih kasnijih sabora kao mera sabornosti Crkve. U njemu su učestvovali ne samo apostoli, već i prezviteri (starešine) jerarhija lokalne zajednice, a preko njih i cela Jerusalimska crkva, pri čemu je upravo njena glava, apostol Jakov, stariji brat Hristov, rezimirao procene i predlagao odluke. Tada je hrišćanima sugerisano "da se čuvate od žrtava idolskih i od krvi i od udavljenosti i od bluda", drugim rečima od učešća u neznabožačkim ritualnim gozbama. U tom duhu bila je sastavljena i poslanica hrišćanima Antiohije, Sirije i Kilikije.

POVEZANE VESTI

VIDEO VESTI
ŠTAMPANO IZDANJE
DOBITNIK
Sigma Pešić (59)
GUBITNIK
Sonja Biserko (71)
DNEVNI HOROSKOP
blizanci22. 5. - 21. 6.
Delujete optimistično i očekujete pozitivne odgovore. Međutim, trenutna situacija na poslovnoj sceni ne zavisi prvenstveno od vaše volje ili uticaja. Pravilno procenite redosled poteza i nemojte dozvoliti da vas neko preduhiti. Važno je da pažljivije birate reči koje izgovarate pred svojim partnerom koji je nervozan.
DNEVNI HOROSKOP
ribe20. 2. - 20. 3.
Imate utisak, da neko ogranicava vaše poslovne mogućnosti ili da vam nameće određena pravila ponašanja. Dobro razmislite na koji način treba da se izborite za bolju poslovnu poziciju, nemojte potcenjivati nečiju ulogu. U emotivnom smislu nije vam dozvoljeno baš sve i nemojte preterivati.
DNEVNI HOROSKOP
jarac21. 12. - 21. 1.
Od vas se očekuje da ostvarite neku zapaženu ulogu u poslovnim susretima. To što okolina veruje u vaše sposobnosti predstavlja dovoljan povod, da pružite svoj maksimum u onoj oblasti za koju imate najviše interesovanja ili afiniteta. Važno je da vas neko posmatra toplim pogledom i danas ćete biti zadovoljni.
  • 2024 © - vesti online