Subota 4. 5. 2024.
Beograd
160
  • Novi Sad
    170
  • Niš
    140
  • Kikinda
    160
  • Kraljevo
    150
  • Kruševac
    150
  • Leskovac
    150
  • Loznica
    140
  • Negotin
    190
  • Ruma
    170
  • Sjenica
    120
  • Vranje
    130
  • Vršac
    140
  • Zlatibor
    140
  • Zrenjanin
    170
0
Utorak 27.03.2018.
08:25
B. Simonović - Vesti A

Simbol prkosa sili i smrti (5): Kuća sa šest spomenica

Pored Ljuba Čupića, u Narodnooslobodilačku borbu i jugoslovenski revolucionarni pokret se uključila i gotovo cela njegova porodica. U toj kući, osim njegovog ordena narodnog heroja - Ljubo Čupić je za narodnog heroja proglašen 1953. godine - stoji i šest Partizanskih spomenica 1941, koje su zavredela njegova braća i sestre.

B. Simonović i lična arhiva
Spomenik pod Trebjesom: Palim borcima NOB u Nikšiću

Porodica partizana

Braća Ratko i Momčilo su bili među organizatorima i rukovodiocima pokreta otpora u Istočnoj Srbiji. Sestre Danica i Darinka i braća Drago i Veljko su aktivno delovali u ilegalnom pokretu u Beogradu, a najmlađa sestra Marta, sa nepunih sedamnaest godina, stupila je u proleterske partizanske brigade. Kasnije je postala supruga poznatog revolucionara Krsta Popivode.

Brat Vukan, ipak, predstavlja priču za sebe i zaslužuje koju reč više.

- Kao najbolji đak Pećke gimnazije, možda i jedan od najboljih u istoriji ove uzorne škole u periodu između dva svetska rata, uz to još i kumče kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, Vukan Čupić je dobio državnu stipendiju i kao osamnaestogodišnjak 1938. otišao u Francusku da studira medicinu - veli pukovnik Ivo Matović, poznati novinar i publicista, koji se pomno bavio istorijom ove porodice. - Obreo se u Marselju, u gradu u kojem je četiri godine ranije ubijen njegov kum.

Poliglota i intelektualni radoznalac, uz studije medicine, pisao je i oglede iz istorije, književnosti, filozofije i lingvistike pa ga je ondašnja štampa tog milionskog grada na jugu Francuske, koja je o njemu opširno pisala, nazivala "filozofom i poetom medicine".

Vukan Čupić

Sestra u partizane, brat u četnike

Sestra Ljuba Čupića, Darinka, ušla je u legendu. Nakon hapšenja u Beogradu, kad je u njenu ćeliju smrti u logoru na Banjici banuo kapetan Peter Kriger, folksdojčer iz okoline Crvenke, da nju i nekoliko njenih drugarica povede na gubilište u Jajincima, ona ga je pljunula i noktima mu ostavila duboke tragove na licu. Nije stigla do Jajinaca, likvidirana je na licu mesta...
Od svih desetoro Čupića, samo je najmlađi brat Martin iskoračio iz kolone rodoljuba i patriota opredeljenih za Narodnooslobodilačku borbu i revoluciju. On je stao i do kraja rata ostao pod četničkim barjakom. Pod nerazjašnjenim okolnostima, on se posle rata obreo u Australiji i neko vreme tamo živeo pod lažnim imenom. U Crnoj Gori se i danas prepričava da mu je bekstvo omogućila tadašnja vlast u Crnoj Gori upravo zarad porodice i slave Ljuba Čupića i ostale braće i sestara, a u tim pričama se najčešće spominje ime čelnika te vlasti Blaža Jovanovića. Po tim pričama, Čupić se 1956. godine, za vreme Olimpijskih igara u Melburnu, sreo i upoznao sa našim sportistima i nije odoleo - priznao im je ko je i odakle je. Nedugo potom pregazila su ga kola na ulici, a do danas je ostala sumnja da se to nije dogodilo slučajno.

Nije stoga iznenađenje da se kao takav, uz to odrastao i vaspitavan u duhu svetlih patriotskih i slobodarskih tradicija, odmah uključio u napredni revolucionarni pokret. Pored ostalog, on će se sa grupom zemljaka aktivno uključiti u spasavanje naših dobrovoljaca, učesnika u španskom građanskom ratu, koje su ilegalnim kanalima prebacivali u otadžbinu.

On će potom, nakon okupacije Francuske, učestvovati i u više oružanih akcija francuskog, De Golovog oslobodilačkog pokreta, ali će, kad je nemačka osvajačka mašina prodrla na obale Sredozemnog mora, u novembru 1942. godine napustiti Marselj, prebeći u Švajcarsku i studije nastaviti u Lozani.

Generalov zet

Dr Vukan Čupić je bio samosvojna ličnost i čovek koji se nije dao vezati u ideološke lance vlasti. O tome govori i činjenica da se on oženio Zorkom Jovanović, ćerkom proslavljenog, ali za vreme informbiroa prokazanog i likvidiranog načelnika Generalštaba Jugoslovenske narodne armije, generala Arsa Jovanovića.

U Švajcarskoj se, uz to, odmah povezao sa Lazom Latinovićem, Vojom Dragovićem i drugima iz Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, koji je aktivno delovao u Ženevi. Njihov prevashodni zadatak je bio da okupljaju Jugoslovene koji su uspevali da umaknu iz nemačkih koncentracionih logora i prebegnu u Švajcarsku i da im potom pomognu da se prebace do Jugoslavije i uključe u jedinice NOP-a.

Uspeo je ipak da završi medicinu. Diplomirao je u julu 1944. godine i odmah postao asistent na Pedijatrijskoj klinici u Lozani. Kao blistav student, sa najboljim mogućim preporukama i velikim mogućnostima za napredovanje u struci, Čupić se ipak odaziva pozivu Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije i već u septembru 1945. godine stiže u Beograd gde za početak radi na dečjoj klinici.

Znalac pet svetskih jezika, široko i svestrano obrazovan, nastavio je da širi znanje, prevashodno u oblasti medicine. Potpuno posvećen svojoj humanoj profesiji, bio je veoma otporan na pritiske politike, koja je, kao i svaka politika, pokušavala da manipuliše i iskoristi čoveka sa tako blistavom i bogatom biografijom.

Važio je za stručnjaka sa jasnom vizijom u oblasti brige o zdravlju mladeži, naročito u oblasti zdravstvene zaštite majke i deteta, po čemu se brzo pročuo i postao poznat u svetu medicine, posebno pedijatrije. Učestvovao je u brojnim misijama Unicefa, Rokfelerove fondacije i drugih međunarodnih medicinskih institucija i boravio u najvećim medicinskim centrima u svetu.

Osnivač beogradskog instituta

Nije stoga ni čudo - kaže na kraju Ivo Matović - da je Vukan Čupić postao vodeći inicijator i organizator pedijatrijske službe u celoj Jugoslaviji i osnivač glasovitog Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i deteta u Beogradu. Od 1953. godine, on je postao i direktor te čuvene zdravstvene ustanove, koju je uspešno vodio više od dvadeset godina. Bio je uz to i redovni profesor na Medicinskom fakultetu u Beogradu i član Medicinske akademije nauka. Umro je u maju 1981. godine i sahranjen u aleji zaslužnih građana u Beogradu, a Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta će desetak godina kasnije dobiti njegovo ime koje i danas nosi.

Sutra - Simbol prkosa sili i smrti (6): Namakao sebi omču na vrat

POVEZANE VESTI

VIDEO VESTI
ŠTAMPANO IZDANJE
DOBITNIK
Sigma Pešić (59)
GUBITNIK
Sonja Biserko (71)
DNEVNI HOROSKOP
škorpija24. 10. - 22. 11.
Nečije namere ne zvuče dovoljno iskreno, stoga pažljivije analizirajte osobu koja plasira neobičnu priču. Kada situaciju na poslovnoj sceni posmatrate sa različitih aspekata, biće vam jasnije na koji način treba da rešavate svoje dileme. Komentari koje čujete od bliske osobe deluju pozitivno na vaše samopouzdanje.
DNEVNI HOROSKOP
rak22. 6. - 22. 7.
Ukoliko želite dobro da razrešite poslovni nesporazum sa jednom osobom, budite dovoljno efikasni i odlučni. Preduhitrite saradnike koji računaju na vašu neinformisanost o poslovnim prilikama. Važno je da jasno definisete svoje ciljeve. Imate utisak da vaš ljubavni život lagano stagnira i da nije interesantan.
DNEVNI HOROSKOP
jarac21. 12. - 21. 1.
Od vas se očekuje da ostvarite neku zapaženu ulogu u poslovnim susretima. To što okolina veruje u vaše sposobnosti predstavlja dovoljan povod, da pružite svoj maksimum u onoj oblasti za koju imate najviše interesovanja ili afiniteta. Važno je da vas neko posmatra toplim pogledom i danas ćete biti zadovoljni.
  • 2024 © - vesti online