Srbi u Hrvatskoj: Zar i ti Milorade, Brute?
"Zašto Milorade – Brute, smeni urednika „Novosti“ Radu Dragojevića, a to predsednik Josipović od tebe nije tražio? A da i jeste! Dokle ćeš kositi i rušiti sve oko sebe koji drukčije misle?". Ovim rečima je predsednik zajednice Srba u Hrvatskoj, Svetozar Livada, započeo pismo predsedniku Srpskog narodnog veća Miloradu Pupovcu, povodom nedavnog otpuštanja urednika "Novosti". Portal "Vesti-online" prenosi vam ekskluzivno i ostatak pisma.
Milorade, Brute, zašto smeni urednika "Novosti" : Svetozar Livada
"Dragojević je ne samo dobar novinar, nego i vrlo dobar urednik. Pa on je „Novosti“ kao urednik, izveo na tržište, a ne ti i učinio ih ponajboljim tjednikom. Istina je, on je okupio bolje suradnike od sebe pa mu to može služiti na čast, a ti ga nezasluženo kažnjavaš i stigmatiziraš. Sumnjam da će naredni urednik htjeti sniziti rank slobode uređivanja i zašutjeti pred tobom.
Obadva, obadva su pala!
Sve je počelo početkom oktobra kada su se Hrvati veoma uvredili naslovnicom srpskih novina. Tada je Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) uputio protestna pisma hrvatskoj Vladi i Saboru zbog naslovne strane najnovijeg broja nedeljnika "Novosti", koji izdaje Srpsko nacionalno veće (SNV). Sporne su fotografije hrvatskih MIG-ova i naslov "Obadva, obadva su pala".
Nije prošao ni dan kada su srpske novine dobile ozbiljne pretnje pretnje zbog naslovnice: "Što serete vi u Zagrebu? Hoćete da vam bacimo bombu? Poklat ćemo vas! Pobit ćemo vas, stoko srpska, majku vam je*** srpsku“.
A onda je krajem oktobra urednik "Novosti" smenjen. Rade Dragojević smenjen je s mesta glavnog i odgovornog urednika nedeljnika "Novosti", koji izdaje Srpsko narodno vijeće (SNV) u Hrvatskoj. Bivši urednik smatra da je otpušten zbog političkog pritiska posle naslovne stranice "Oba, oba su pala" koja je izazvala veliku buru u hrvatskoj javnosti.
|
Jadranki Kosor ne treba srpsko glasilo, njoj je dovoljan oteti srpski stan i jedan Srbin manje i da je postala jedan od 500 000 bojovnika, a kasnije i predsjednica vlade.
Nemoj sebe, Dragojevića i javnost familijarno uvjeravati da si ga čak unaprijedio. Taj činjenični geg smo već vidjeli (Fabris). Dragojevića si stigmatizirao ali i „Novosti“. Njegova smjena nije dovoljna za zagovaraće „kulture smrti“ da si Dragojevića čak spalio kao što su to takozvani „izvorni Pravaši“ učinili sa jednim primjerkom „Novosti“.
Poslje Francuske revolucije bijaše jedan junak literature „meštar za sve“, a u Hrvatskoj je poslje nacionalne kontrarevolucije to postao Šeks, plus leks. „Sve je po zakonu“ iz kojih je prokuljala banalnost zla (Arnet). Valjda se ne bojiš one: „Vratila se 91.“ čije smo posljedice gorko svi iskusili, a prevalit će se i u 22. stoljeće. Skoro 5 godina sam Kangrgi svjedočio po raznim provincijalnim sudovima zbog izjava o knjigocidu ili zbog metafore.
Ova vlada pada kao gnjila kruška ma što ti činio! Međutim, njenom prolongacijom navlačis mržnju hrvatskog društva na ostatke ostataka Srba u Hrvatskoj za agoniju u kojem se nalazi. Srbima je oduzeta društvenost meðu ostalim, osim ukopa. A kad im oduzmeš ili stigmatiziraš njihovo javno glasilo ili otvorenu informaciju, kao zakonito pravo, kao da si im dokinuo život. Poznato ti je valjda: „Informiran – slobodan“.
Dakle, ovaj ti je čin smjene Dragojevića veći politički grijeh nego kad si glasao s pompom za Hrvatski Državni Sabor s nazivom iz NDH, što me prisililo, kao antifašistu po učešću i spoznaji što je fašizam, da se političi raziđemo za sva vremena, jer ti politiku vazda stavljaš ispred ljudi, društva i povijesti. Slično si napravio kad si glasao za priznanje Kosova. Stalno podržavaš začuđujuće dražavotvorstvo koje razara društvo.
Dok ti uzaludno trošiš srpsko vrijeme, Vlada skoro kanibalski pomjera biološke satove svojih građana, a one iz najproduktivnijih generacija ubrzano troši, zbog otetog minulog rada i tekućih primanja, da tri i pol godine umiru ranije. Volio bih da pogledaš degresivnu skalu mortaliteta u RH.
Tvoja, da se Kantom poslužim, „samo skrivljena nezrelost“ (politička) bit će povijesno zapamćena po najvećim imlikacijama za sudbinu Srba na ovim prostorima. Jer si se upustio u trgovinu sa njihovom prošlošću, sadašnjošću i budučnošću. Naročito kroz glasanje „za šumu zakona i prašinu bezakonja“ prema Srbima. Onda se čudiš zašto se Srbi ne vole, a većina Hrvata prezire, jer tako uporno podržavaš agoniju i kaos u kojem se društvo nalazi.
Kao empiričar, ne mogu da shvatim da nakon 17 godina vlasti „pokreta opasnih namjera i zločinačkog sadržaja“ (pljačka stoljeća, deindustijalizacija, etničko čišćenje, žrtvovanje 8% stanovništva, entropija i biološko razaranje društva, rat „spaljena zemlja“ na jednoj trećini teritorije). Pa što očekuješ da se u narednih nekoliko mjeseci može nešto promjeniti? Empirijski može doći samo do većeg kaosa entropije i beznađa.
Vlastohleplje liberalnog kapitalizma dovodi u očaj suvremenu civilizaciju, a naš „divljački kapitalizam“ u kolonijalnu neizvjesnost, jer na primjer, onih sedamdesetak tisuća koji ne primaju dohodak, u gorem su položaju nego nekadašnji robovi. Vlast koja troši ljude krši vlastite norme i ustav, i koja razvija sistem ozakonjene pljačke, korupcije, laži, prijevare, otimačine bez sankcija, levijatanski proždire društvo.
Dok svi slobodoumni, napad na „Novosti“ osuđuju kao zatiranje slobode, ti represivno u ime svoje moći, kao jadnik u privremenom raju, primjenjuješ drakonske mjere.
Društveno gledano, minuli rad Rade Dragojevića za našu ukupnu javnost, samo kao urednika, važniji je i znaèajniji i èasniji nego minuli rat Merčepa i Šeksa zajedno. Zbog toga, osvijesti se! Ne robuj „kulturi smrti“.
Valjda toliko znaš, Milorade, da je rat sam po sebi zločin. On zahtjeva imanentnu „kritiku svegapostojećeg“ u njemu. Ne samo radi prelaska na izmirenje, nego na „kulturu života“ tako nužnu Srbima i Hrvatima koji nikada nisu međusobno ratovali. Kad su to Francuzi i Njemci shvatili, Evropa koja poèiva na groblju ratnih zločina, napravila je kopernikanski obrat trendom objedinjenja.
Milorade, sine Brute, valjda ne želiš da se u našoj javnosti onemogući uporaba analogija, poredbi, dosjetki, metafora, aluzija, ironija, cinizma, poruga, humoreski, satira, sprdnji, gegova itd. Time bi predirao za dokidanje dialoga uopšte, ali istovremeno i cijele umjetnosti. Kako vidiš, kakva tragedija slijedi kad se političari i državotvorci „podržave“ u borbi protiv slobode! Avaj društvu!
Kao što niste mogli u ime „kulture smrti“ zbog zakona sile teže zaustaviti „Oba, oba su pala“ jer su doista pala, tako zbog kulture života ne možete zaustaviti prirodu čovjeka da ostvari pravo slobode javnosti ma što èinili. Jer svaki je od nas rođen slobodan."
