Kako je baba Stajka lečila Španca
Stajka Stevanović iz sela Tvrdići kod Požege pomogla je španskom biciklisti policajcu Gilbertu Romeru koji je nedaleko od njene kuće pao i teško se povredio. Iako ne zna nijedan strani jezik Stajka se sprijatljila sa biciklistom, a sporazumevali su se uz pomoć laptopa. Iz Srbije je Španac otišao oduševljen, a Stajku nazvao majkom.
Policajac Gilberto Danijel Morales Romero iz Malage koji je avionom doleteo do Sofije, a potom se biciklom uputio u avanturu kroz Srbiju do Beča poželeo je da fotografiše panoramu Požege i tako se i našao u Tvrdićima. Tom prilikom nezgodno je pao i isekao se. Iz rane je šiknula krv, a on počeo da zapomaže od bola. Kada je to čula Stajka je dotrčala i zatekla biciklistu kako pokušava da zaustavi krv. Pomogla mu je da dođu do njene kuće i odmah mu pružila prvu pomoć.
"Čula sam neko zapomaganje i vidim mladića kako leži ispod trešnje. Dotrčim do njega, a on se drži za nogu i krv lipti na sve strane. On nešto priča, ali ga ništa ne razumem. Shvatila sam da priča na španskom i engleskom jeziku, ali šta vredi kada ja to ne razumem. Pomislila sam da ako ne mogu da ga razumem, mogu da mu dam malo vode i očistim ranu" priča Stajka.
Kada je Španca dovela do svoje luće Stajka mu je na nogu stavila propolis, a iz njegovog ranca izvadila zavoj i previla ga.
"Sve vreme je gledao šta radim i slikao me. A onda je iz jednog ranca izvadio nešto kao kompjuter. Posle su mi rekli da je to laptop. Pitam ja njega koliko godina ima, a on kuca slovo po slovo, klimne mi glavom i kaže 37. Kako me je razumeo? Objasnio mi je da ima prevod. I tako ti ja o njemu saznam puno toga i baš se lepo ispričamo" nastavila je Stajka da priča o neobičnom susretu. Razgovarali su, kaže i o njegovoj devojci.
"Pitala sam ga je li oženjen i pokažem mu moju burmu na prstu. Kaže mi nou, nou, ali da ima devojku i pokazao mi njenu sliku. Kažem mu da je lijepa, a on opet kuca na taj prevodilac i zahvalio mi. Saznala sam da je policajac, da mu je plata 1.400 evra mesečno, da mu je to dovoljno za život u Španiji, da preko 15 godina biciklom putuje po svetu i da je obišao do sada 20 zemalja", priča Stajka.
Stranom gostu Stajka je na sto iznela sve što je imala, sir, kajmak i pekmez, da ga posluži. "Lepo se najeo, a najviše je pojeo mog pekmeza i sve govorio okej, okej. Na kraju sam mu skuvala kafu, a za put mu spremila šljiva i jabuke, a drugo je sve odbio. I tek što smo se ispričali, počele su da dolaze komšije. Niko ne zna engleski, a treba pomoći strancu. Na svu sreću naišao je Željko Zarić sa sinom koji zna engleski. Odvezli su ga u užički dom zdravlja gde mu je ukazana medicinska pomoć. Posle čujem da je dobro. E, baš je fin taj mladić, kada je polazio zagrlio me i rekao i 'mader'", kaže Stajka.
Željko Zarić je doveo Španca u dom zdravlja. Kaže da ga je lekar pitao da li je gledao košarku Španija - Srbija i složili su se da su Srbi bili bolji.
"Pričao mi je kako su ga prijatelji i porodica nagovarali da ne ide kroz Srbiju jer su čuli da je to opasna zemlja. Ali, on je želeo tu avanturu i kaže mi da se nije pokajao. Bio je jako iznenađen kada je video dečaka da stopira ka Užicu. Rekao mi je da to u Španiji nikada nije video", kazao je Željko.
Interesantna prica.Takvi su svi juznjaci,gostopromljivi,nije bitno Srbin,Bosnjak,Albanac ili drugi.Tako je jedne prilike kroz nase selo, koje je zabaceno, naisao jedan Japanac, isto sa biciklom. .Posao covjek u obilazak svijeta.Posto se vec blizila noc, on je na putu sreo mog brata i pitao ga da nema gdje hotel da prenoci.Ovaj ga je razumio samo ono hotel i doveo ga kuci.Uveli smo ga u kucu jer je bilo mnogo hladno, bila je jesen i poceo je vec snijeg da pada.Mi smo svi bili zauzeti zavrsavanjem nekih poslova u stali i oko kuce,a njemu smo odmah servirali sve na stol,cak i pekmez koji pominje Stajka.Sve sto je bilo spremljeno za zimnicu,sve vrste paprika,mesa,sira i kahva ,sve je bilo istovremeno na sto,cak i kruske i jabuke iz nase baste.Prenocio je covjek,uzeo nasu adresu i par puta se javljao sa puta.Na zalost nikada mu nije odgovoreno pa je prestao i on.Ali ostao je prezadovoljan.Isto tako dolaze komsije na sijelo,svi bi da pricaju sa njim ,ali niko ne zna engleski.Sporazumjevali su se crtanjem.Lijepi su to gestovi.
@suljo : Izdesavalo se svega ruznog u SFRJ i krv je prolivena,ali kad je stani pani nema nigdje bolje nego na prostoru ex Yu.Ako treba konak-tu smo,ako treba pomoc-tu smo,za bilo sta, a kod stranaca rijetko rijetko ko bi pustio covjeka u kucu svoju da prenoci samo zato sto se povrijedio ili mu zatrebala bilo kakva druga pomoc.Krv je pala okrvavile se rijeke,ali nema naroda kao sto su yugosloveni da tako kazem.To zna onaj koji je okusio zapad,hladnoca,nepovjerenje u ljude,pa cak i kad se sprijatelje odstojanje je tu,mada se nama obrate za bilo sta a tebi bi da vrati usligu sa mozda 10eura,ne shvataju koliko srce ipak nasi ljudi imaju i da nema tih para koej bi mogle cast da kupe.Neki doduse ne pricaju sa svojim komsijama preko granice,ma ko to bio,svako pamti nesto ruzno,ali kada su u svijetu,traze se i druze,ne mogu jedni bez drugih,pate za svojim narodom i nema politike i granica,dijele sofru jednu, a sa strancima HI ili Hej jer zauvijek cemo ostati stranci i zlotvori u tudjim ocima a ne znaju koliko nase srce je vrelo ma sta se izdesavalo. Ehhh ex-Yu je bila ljepotica svijeta.
@trela : Dobio si plusic jer se iz tvog komentara vidi da si dobar covek i da bi pomogao strancu kao ova nasa baka, samo sto ovo sa yugoslavijom i yugoslovenima ne postoji, sve je to bila laz koja se lako srusila, inace da nije bilo tako jos uvek bi postojala.
U Srbiji, u svakom delu nase zemlje su ovakvi ljudi koji bi sve ucinili za coveka u nevolji, i cesti su slucajevi da stranci ne mogu da veruju da se Srbi prema njima ophode kao prema rodu rodjenome.
@Srbija : U svakom huskanju olos izbije na vrh, steta sto smo bili gluplji od njih pa masa krenula za pastorima.A da nije bila lijepa Yuga itekako jeste.Razlikuje nam se i list sa drveta a kamoli narod.Neuporedivo.



Subota, 18. 09. 2010. 10:03h
Preporuka: +40 / -2
To je moja Srbija.
Tako je i De Niro zavoleo nas Srbe i nasu majku Srbiju.