YT Printscreen

Odlučni da pruže otpor knjazu Danilu, da se brane i ako treba izginu do poslednjeg, Boškovići su se tog leta 1854. godine zatvorili i zabarikadirali na Orjoj Luci u kući Vida Novakova Boškovića, kao najtvrđoj i najzgodnijoj za odbranu. Kako je i Jole Piletić bio veliki prijatelj sa Boškovićima i pobratim, a popom Ristom, on mu pošalje rođaka Dragića Piletića sa porukom da su se svi Bjelopavlići predali i da je na njega i njegove rođake krenula sva knjaževa sila, da mu je otpor uzaludan i besmislen – uva muškoga od Boškovića ne može uteći i glave se nanositi.

Devet dana Boškovići su se potom krili po okolnim brdima, ali su ipak bili primorani da napuste Bjelopavliće i po pozivu, a na besu i vjeru Selmana-age Mećikućića, sklonili su se u Spuž.

Zapalio kuću zetu

Knjaz Danilo je, kako piše Tomo Oraovac, s vojskom prispeo na Orju Luku kad su pobunjenici već bili daleko odatle. Ogorčen što je ostao praznih šaka, što su mu Boškovići umakli, naredio je odmazdu:

– Imanje Boškovića od sada je državno, a njihove kuće da se odmah zapale i unište!

Vojska je istog časa izvršila naređenje, a knjaz je, po tvrđenju Toma Oraovca, i ne samo njega, lično uzeo ugarak i zapalio kuću zeta, popa Rista Boškovića. Među na silu okupljenom nejači sa Orje Luke, knjaz je spazio svoju stariju sestru Janu, ženu vojvode Rista Boškovića:

– Jano, pljuni na izdajnoga popa Rista, pa idi i budi popa Đura Kusovca – ti, pope Đuro, pošto ti je umrla žena, uzmi Janu za ženu.

– Nijesi pogodio Zeko – odgovorila Jana – ja nikad neću pljunuti na mog vjernog muža, vojvodu Rista Boškovića, on je uradio ono što bi svaki pošteni Crnogorac učinio, ja se sa njim ponosim i dičim se što sam njegova žena. On, ni niko njegov, nije bio izdajnik, već su izdajnici oni koji su udarili na čast junačkog i viteškog plemena Bjelopavlićkog. Vojvoda Risto je osvijetlio obraz svoj i svoga plemena, oprao obraz plemena od tvojih lajavaca koje ti štitiš i pomažeš, ne bilo ti prosto ni pred bogom ni pred ljudima, i uvređen i ponižen Janinim odgovorom, uzvikne:

– Oćeš, kučko, ili ću ti tu štenad (misleći na djecu vojvode Rista – Lazara i Mašana, stare dvije i četiri godine) poklati da od psa ne ostane kučadi.

Jana je bez oklevanja odvratila knjazu:

– Udri, ubi, pali i posijeci, ja se nikad živa neću odreći ni mrtvoga vojvode Rista. Teško Crnoj Gori s tobom i takvijem gospodarom. Zeko, Zeko, sve ćeš ovo grdno platiti, jer Boškovići nikome ne ostaju dužni.

Ostao širok trag

Ove reči knjaza su izvele iz takta i u jednom skoku priđe Jani i ugrabi njena (vojvode Rista) dva sinčića (Lazara i Mašana) i umjesto da Jani odgovori, vikne:

– Oćeš li se, kučko, odreći popa Rista ili ću ti ovu paščad poklat?

Kad mu je Jana odgovorila“ „Neću, već kolji i njih i mene“, knjaz Danilo, držeći decu u naručje, potrči prema vratima kuće koja je već u plamenu sagorevala u nameri da oboje dece baci u vatru da sagore. U tome ga je sprečio serdar Jole Piletić, ali zbog toga umalo nije izgubio glavu.

U narodnom predanju je sačuvana priča da je knjaz Danilo, kad je Jana odbila da ga posluša i preuda se za popa Đura Kusovca, uzeo burilo vode i ugasio joj ognjište, a sestra ga je onda, navodno, proklela: „Ugasilo se tebi i ognjište i ulište.“

„Sve rečeno – piše dalje Tomo Oraovac – knjaza nije moglo zadovoljiti ni zasititi njegov bijes prema odbjeglim Boškovićima, te da bi se ovima što više osvetio, preko povjerljivih lica naredi da se preko noći otruju Lazar i Mašan, sinčići vojvode Rista Boškovića, i njegovi ljudi uspiju da preko žena (koje nijesu mogle ni snijevati o čemu se radi) dadu djeci hljeb ‘beškot’ (bijeli hljeb dvopek, koji je knjaz jeo) napojen otrovom. Sjutra dan rano ujutro oboje je djece u najstrašnijim mukama umrlo i odmah su sahranjena pored rebara crkve Sv. Ćekle.“

Jana će kasnije, kad se pop Risto vratio iz izgnanstva, čak u 55. godini roditi sina Sava i od nje i popa Rista će, za razliku od njenog zlotvorskog brata ostati široki trag – šestoro dece…

„Novoistoričari“ negiraju istinu

U novije vreme su, inače, uz apsolutna negiranja svega onoga što se dogodilo u Ostrogu i Bjelopavlićima tog leta 1854. godine, sve glasniji „novoistoričari i hroničari“ koji negiraju i ovu grozomornu priču sa Orje Luke o odnosu knjaza Danila prema sestri Jani i krvničkoj osveti zetu, popu Ristu Boškoviću. Jedni čak tvrde da pop Risto i Jana uopšte nisu ni imali dece, drugi da su ta dva njihova nejaka sinčića sasvim slučajno preminuli tih dana i da bi se jedino obdukcijom i DNK analizama moglo sa sigurnošću utvrditi da li su otrovani:

„Ova brutalna i pakosna priča, koja je rezultat naknadnih dodavanja i uveličavanja – piše Momčilo Šaletić – koliko je nemoguća toliko je i naivna. Nema nikakve sumnje da je i ova propaganda protiv Knjaza iz kuhinje Đorđije Petrovića i njegovih sljedbenika u Bjelopavlićima, jer ako je ugušena pobuna, nije prestala politička borba, a još manje rivalstvo i mržnja. Ako je opozicija htjela ikakav upliv u narodu, morala je širiti upravo ovakvu i sličnu propagandnu mržnju…“

Na svu sreću ostali su zapisi popa Rista Boškovića, a on je valjda znao da li je i koliko dece imao sa Janom i šta je bilo sa njima…

Sutra: 160 godina od ubistva knjaza Danila Petrovića (13): I Turci mu odali priznanje