51-01
74 + 11 + 15 + 17 + 6
PRIČA O STRADANjU MILANA BAČIĆA UHAPŠENOG NA GRANICI KANADE I AMERIKE
Srećan što je izbegao Hrvatsku
U zatvoru saznao da je u Hrvatskoj proglašen krivim na suđenju kome nije prisustvovao, jer je navodno ukrao nameštaj, vrata, prozore i krov sa hrvatske kuće u Sotinu, gde je kao izbeglica iz Vinkovaca dobio prinudni smeštaj, objašnjava njegova rođaka Mila Fokas Đurđević
Kako su Vesti već javile, Milan Bačić (57) koji je 26. februara bio uhapšen na granici Kanade i SAD po poternici hrvatskog Interpola, u utorak je pušten iz pritvora i trenutno se nalazi kod rođake Radmile-Mile Fokas – Đurđević, u Bramptonu, gradu pored Toronta. Po njenim rečima, čeka ga još jedno formalno saslušanje, i nakon toga će moći da napusti Kanadu i vrati se svojoj porodici u okolinu Novog Sada.
I pored svega što mu se desilo u poslednjih desetak dana, Milan Bačić smatra se sretnikom jer nije izručen Hrvatskoj, što bi se sigurno desilo da je uhapšen u Nemačkoj ili Mađarskoj, na primer. Naravno da ga boli nepravda, prenosi nam Mila, bio je zatvoren sa lopovima, dilerima droge, narkomanima, on nije sebe mogao da nađe u toj celoj priči. Ti zatvorenici su džogirali na mašinama, gledali TV, a on nije mogao da spava noćima, imao je problema sa disanjem, mučilo ga je to što je znao da nije kriv, a našao se u zatvoru.
Njegova odiseja je kratko trajala i sretno se završila, on je opet slobodan čovek, ali mu je teško zbog 2000 optužnica protiv Srba, izbeglica iz Hrvatske i novih tajnih optužnica protiv Srba koji od države Hrvatske potražuju svoju imovinu.
– Milan je ovde u Kanadi, u zatvoru, saznao da je optužen u odsustvu, da mu je suđeno u Hrvatskoj, a da o tome pojma nije imao i da je proglašen krivim na tom suđenju kome nije prisustvovao, zbog toga što je, kako je u optužnici navedeno, ukrao nameštaj, vrata, prozore i krov sa hrvatske kuće u Sotinu, gde je kao izbeglica iz Vinkovaca dobio prinudni smeštaj za sebe i svoju porodicu tokom rata 90-ih. Pošto je proglašen krivim na sudu, tražen je od Interpola i tako je uhapšen. Mi se pitamo kako je moguće da je dobio hrvatski pasoš sa kojim je doputovao u Kanadu, jer mu uz njega nije trebala viza, iako ima i srpski pasoš, ako je optužnica podignuta pre 2007. godine. Kako je moguće da je on dobio pasoš te godine, ako je bilo kakva optužnica bila na snazi? – u čudu pita Mila Fokas.
Kada je uhapšen, kanadske imigracione vlasti terale su ga da prizna krađu, i pretile da će, u suprotnom isterati njegovog sina koji je u Kanadu stigao u februaru sa radnom dozvolom. “Moja porodica je bila registrovana u toj kući par godina. Pa nisam lud da uzimam stvari baš iz te kuće. Da sam mislio da uzimam tuđe, uzeo bih iz neke druge, a ne iz one gde sam živeo, pa da me tuže i da me traže”, objašnjavao je Milan Kanađanima. Dva dana su ga maltretirali da prizna ono što nije učinio, i onda prestali. Posle su ga svi zavoleli i istražni sudija i oficiri, stalno su ga pitali kako je, da li mu nešto treba, pozdravljali su ga, pa se osećao kao gost u hotelu, samo što je taj hotel imao rešetke.
Pitamo Milu da li je imala ikakvu pomoć i podršku srpske zajednice kada se sve ovo desilo?
– Naša zajednica uopšte nije svesna šta se dešava, ljudi su podeljeni. Na žalost, našoj zajednici date crno na belo da neko nije kriv, Kanađani ga oslobode, a naš svet je opet sumnjičav. Ne daj bože da je neki Srbin ovde lažno optužen za ubistvo ili silovanje, niko prstom ne bi mrdnuo. Mene moji prijatelji i ljludi koji su prošli sličnu sudbinu kao Milan Bačić podržavaju i razumeju, ali oni koji ovde žive godinama ne mogu da shvate kako neko može biti optužen bez krivice i bez prisustva, a i da ne zna da je optužnica podignuta. Za takve, dovoljno je što ga Interpol traži, i onda misle da u tom slučaju ima i nešto drugo. E, pa nema ništa drugo. Samo vrata i prozori.
Kada bi svaki Srbin u dijaspori dao po jedan dolar, ne bismo više imali te nepravedno optužene ljude po zatvorima, jer bi oni imali novca da plate advokata i da se bore za svoju slobodu, veli Mila.
– Žao mi je što je čovek sve izgubio, čitavo imanje, ali na stranu novac i imovina, izgubio je ceo život u izgnanstvu, jer gde da ode on je izbeglica, iako ima dokumenta, svi ga proglašavaju izbeglicom i ne smatraju državljaninom. I posle skoro 20 godina rada na građevini i mučnog truda da napravi neku manju kuću za svoju porodicu i da se skući, sad mora da ide po zatvorima, kroz suze nam objašnjava Mila.
– Razočarana sam malo i u našu srpsku zajednicu, jer sam se nadala, ako se dokaže i pokaže da je neko nevin, da će to ljudi da razumeju i da će želeti da pomognu donacijom ili da reaguju na neki način, da apeluju i da se zainteresuju za te ljude što su po zatvorima i što potražuju imovinu od Hrvatske. Ali, to se nije desilo, kaže naša sagovornica
Gorana GLIGOREVIĆ
Oteli imovinu, pa angažovali Interpol
– Milan i njegova porodica bili su imućni. Sticali su tu imovinu generacijama i za nju on potražuje od Hrvatske 4,5 miliona evra. I mnogi drugi su počeli da potražuju svoju imovinu, a Hrvatska kao članica Evropske unije sada ima obavezu da isplati sve te ljude koji je tuže i dobiju proces. Milanova tužba je odbijena na dva hrvatska suda i on ima pravo da u Strazburu traži svoja prava i povraćaj svoje imovine. Svi ti ljudi koji imaju neku imovinu u Hrvatskoj i koji je tuže počeli su da se pojavljuju na spiskovima Interpola za neke gluposti kao što su ukradeni prozor ili vrata, ogorčena je Mila Fokas.
Doroti, advokat velikog srca
Zanimalo nas je ko je zastupao Milana, i praktično ga oslobodio iz zatvora.
– Angažovali smo advokata Doroti Foks, jer smo čuli da je odbranila nekoliko Srba izbeglica. Žrtvuje se za Srbe, poznaje celu tematiku, ona je bila i u Hrvatskoj i proučavala je rat i politiku. Zapravo, zadnji njen slučaj pre Milana bio je Srbin, izbeglica iz Hrvatske, uhapšen u Americi, koji je izručen Hrvatskoj i tamo odležao sedam godina ni kriv ni dužan. Ona je uspela na kraju da ga oslobodi i da ga proglase nevinim. Taj čovek sada živi i radi u Kanadi, i otplaćuje sve te dugove nastale u tom čitavom procesu.
Moram da istaknem da je Doroti Foks jako razumna žena, pogledala je našu finansiijsku situaciju i zastupala je Milana u pola cene. Rekla nam je: Kada budete imali tu drugu polovinu novca, vi ćete da date. Ona brani i besplatno, ako neko stvarno nema novca, veli naša sagovornica.
Da je više Šubara
Mila je želela da organizuje koncert klasične muzike u Srpskom centru u Misisagi, pošto je i sama muzičar, a i prijatelji su joj muzičari, i da se novac od prodatih karata da Milanu kao vid pomoći i podrške srpske zajednice na njegovom putu dokazivanja nevinosti. Jer, on kada se vrati u Srbiju moraće preko Dveri i Veritasa da nađe advokata i da ga taj advokat zastupa u Hrvatskoj da i tamo dokaže da nije uradio ono za šta je optužen.
– Osim što sam želela da novčano pomognemo Milanovoj porodici da angažuju advokata u Srbiji, htela sam i da Srbi znaju i da čuju za tu nepravdu da nekom može da se sudi bez njegovog znanja i prisustva i da se još i proglasi krivim. Crkva u Misisagi je ustupila salu, od vladike Georgija sam dobila blagoslov, ali, na žalost, puno ljudi je bilo sumnjičavo, bilo je negativnih komentara i onda sam ja odustala od tog koncerta, mada je je bilo i drugačijih primera. Gospodin Šubara je dao 200 dolara kao donaciju za Milanovu porodicu.
Apel za pomoć
Vesti se pridružuju apelu Mile Fokas-Đurđević da svi koji žele da pomognu Milanu da plati advokata i spere ljagu sa svog imena kada se vrati u Srbiju mogu da uplate donaciju na Raiffeisen bank
Broj računa
CS73265051000008127415
Na ime: Milka Bačić
Banka se nalazi u Novom Sadu, ekspozitura 201.