commons.wikimedia
Pripadnici Oružanih snaga BiH

Brojne organizacije, ali i porodice ubijenih Srba oštro su reagovale na odluku gradskog veća Sarajeva da se na spomeniku na Kazanima uopšte ne navede da je reč o srpskim žrtvama.

Većinom glasova, gradska skupština je prihvatila predlog gradonačelnice Benjamine Karić da na spomeniku stoji “Spomen-obeležje Kazani”, sa navedenim godinama od 1992. do 1995. i porukom “Zauvek ćemo se, s tugom i poštovanjem, sećati naših sugrađana”.

Za zločine počinjene na Kazanima osuđeno je 14 pripadnika Desetog brdskog odreda Armije BiH, ali uglavnom na kazne od deset meseci do šest godina. Istovremeno, do danas nije utvrđeno koliko je Srba tamo zaista stradalo jer su istraživanja 2016. posle više opstrukcija lokalnih vlasti obustavljena, a jama zabetonirana.

Sagovornici “Vesti” nemaju dilemu da je ovo još jedno ruganje istini, a posebno kada je reč o srpskim žrtvama stradalim u poslednjem ratu u BiH Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva, ističe da pozdravlja odluku da se na Kazanima obeleži mesto stradanja, ali da mu je iskreno žao što je reč o “nedovršenom potezu neiskrenih namera karakterističnom za političko Sarajevo”.

– Obeležavanje mesta stradanja jednog ili više pripadnika bilo kog naroda koji je stradao tokom građanskog rata u BiH jeste civilizacijski potez. Ali, ovakva odluka je samo još jedan u nizu pokušaja građenja Sarajeva kao multikulturalnog grada. Da političko Sarajevo ima imalo dostojanstva i hrabrosti koju je pokazalo postavljajući brojne table na kojima su istaknuti podaci da su na pojedinim mestima stradali ljudi od “srpskih zločinaca i agresora”, na isti način bi i na Kazanima postavili tablu na kojoj piše da su bošnjački zločinci na najsvirepiji način ubili neke ljude samo zato što su bili Srbi. Nažalost, to se neće još zadugo desiti jer je zamenjena uloga žrtve koju političko Sarajevo neprestano ističe još o karakteru građanskog rata u BiH – kaže Ćosić.

Milivoje Ivanišević, senator Republike Srpske i predsednik Instituta za istraživanje srpskih stradanja u 20. veku, ogorčeno primećuje da Srbi ništa bolje nisu ni mogli da očekuju.

– Sve dok je na vlasti u Sarajevu i BiH mnogo više onih koji su podržavali ili činili zločine tokom rata od ljudi kojima je stalo do pomirenja, imaćemo ovakve apsurdne situacije da se gradi spomenik “neimenovanim sugrađanima”, a da apsolutno svi znaju, a to su sudske presude i potvrdile, da je reč o srpskim žrtvama – ističe Ivanišević.

On navodi da su Kazani jedno od poznatih stratišta na koje su odvođeni Srbi iz svih delova Sarajeva pod kontrolom Armije BiH, a pogotovo prvih ratnih godina.

– Ono što to stratište čini specifičnim su svirepa i gotovo ritualna ubistva hladnim oružjem. O tim zločinima postoje brojni zapisi, a najviše upravo iz muslimanskih izvora, ali muslimani su uspeli da se jama Kazani zapravo nikada ne istraži do kraja kako bi se utvrdio tačan broj stradalih. Postoje ozbiljne indicije da je u najmanje dva navrata “čišćena”, a tela prebacivana u takozvane sekundarne grobnice – ističe Ivanišević.

Prema podacima Instituta za istraživanje srpskih stradanja u 20. veku u Kazanima je stradalo najmanje 39 žrtava.

– Reč je o privremenom spisku sa imenima Srba iz Sarajeva u kome za većinu postoji i tačan datum i mesto likvidacije. Većina njih je ubijena od juna 1992. do decembra 1993. – ističe Milivoje Ivanišević.

Znamo imena ubijenih

Vojin Pavlović, predsednik i osnivač NVO Istočna alternativa iz Bratunca, zvanično prvi Srbin u BiH protiv koga je pokrenut sudski postupak po Inckovom zakonu o zabrani negiranja genocida, ističe da je krajnje apsurdno da se svi zločini počinjeni nad muslimanima karakterišu kao genocid, dok se u slučaju srpskih žrtava ne navode čak ni njihova imena.

– Srbi u Sarajevu su ubijani na najmonstruoznije načine samo zato što su tokom rata ostali u gradu i verovali svojim komšijama muslimanima. Na kraju, 26 godina od završetka rata oni će dobiti spomenik tako što se neće znati ni ko su ubijeni, ni koliko ih je, a ni ko ih je pobio, mada se svi ovi podaci odlično znaju. Ovakva odluka je zapravo samo novo saučesništvo u tom istom krvavom piru i plašim se da je još jedna jasna poruka Srbima da u BiH moraju da se bore za opstanak ili im preti totalno istrebljenje – ističe Pavlović kome je tokom rata u Podrinju ubijeno više od 35 članova porodice.

Čitulja odmetniku

Samo dan pre izglasavanja odluke o spomeniku na Kazanima u sarajevskim medijima osvanula je čitulja koju su potpisali pripadnici Zelenih beretki, a povodom godišnjice smrti Mušana Topalovića Cace, komandanta Desete brdske brigade. Za Topalovića je dokazano da direktno stoji iza likvidacije najmanje 17 Srba iz Sarajeva tokom 1993. godine.

Topalović se oktobra 1993. potpuno odmetnuo od Armije BiH i samostalno sprovodio “pravdu” u Sarajevu, zbog čega je došao u sukob sa drugim političkim i vojnim moćnicima. Ubijen je 28. oktobra iste godine u Operaciji “Trebević 2” kada je u okršaju njegove i jedinica Armije BiH, ubijeno devet pripadnika Vojne policije.