Kad je pre sedam meseci izabrana za gradonačelnicu Sarajeva, politički protivnici Benjamine Karić listom su poručivali da ona nije dorasla tako važnoj funkciji, a ona se nije trudila da ih demantuje. Naprotiv. Sa dve inicijative u proteklih mesec dana dodatno je potvrdila te navode.
O skandaloznoj inicijativi za podizanje spomenika na Kazanima na kojem ne bi bilo napisano ni ko je žrtva ni ko je zločinac naš list je već pisao. I pored protivljenja neodređenom tekstu na spomen-ploči, čak i među sarajevskim partijama, Karićeva nije odustala pa je u lokalnoj skupštini usvojen njen predlog da spomenik u čast nekoliko stotina srpskih žrtava u zloglasnoj jami praktično ne govori ništa. Istovremeno, Karićeva je pokrenula i drugu inicijativu – da u Sarajevu naredne godine bude izliven spomenik bosanskom kralju Tvrtku Kotromaniću.
– Na današnji dan, 1377. godine, u Milima kod Visokog, bosanski ban Tvrtko I
Kotromanić je krunisan za kralja Bosne. Grad Sarajevo za 2022. godinu planira podizanje spomenika koji ima za cilj obeležiti vladavinu, najpre bana, a zatim kralja Bosne – kralja Tvrtka I Kotromanića – napisala je gradonačelnica Sarajeva na društvenim mrežama na godišnjicu krunisanja kralja Tvrtka.
I ništa tu ne bi bilo čudno da postoji bilo kakav relevantan istorijski izvor iz kojeg je jasno da je Tvrtko krunisan nedaleko od Visokog. Međutim, većina dostupnih istorijskih spisa govori drugačije.
Izvorni podaci o krunisanju Tvrtka su malobrojni, pa se istoričari pozivaju na navode dubrovačkog pisca Mavra Orbina koji tri veka kasnije piše da je čuvenog bosanskog vladara krunisao mitropolit “samostana” u Mileševi. Istovremeno, i sam Tvrtko u povelji Dubrovčanima koju je pisao 1378. godine navodi da je “pošao u srpsku zemlju i tamo bio krunisan”. Imajući u vidu da mesto Mile kod Visokog nikako ne može biti u tadašnjoj “srpskoj zemlji”, zaključak je jasan.
Politikolozi u svemu vide samo nastavak trenda koji postoji još od početka devedesetih kad je u BiH ojačan narativ o stvaranju bošnjačke ili bosanske nacije. Jedan od prvih koraka u tom pravcu bila je odluka o promeni imena naroda pa su muslimani postali Bošnjaci. Ipak, u tim političkim okvirima često dolazi do nejasnoća.
– Najbolji dokaz i konačna reč u toj debati je bio popis 2013. godine, kada smo videli da Bosanci doslovno ne postoje. Postoje Srbi, Hrvati, Bošnjaci i ostali – kaže za “Vesti” politikolog Vojislav Savić.
Apsurd
Savić ističe da je većina naroda koji su iz bivše Jugoslavije izašli sa više identiteta nego što su uneli u nju morala. Posle raspada te zemlje se na neki način distanciraju od Srba, nastoje da prefarbaju simbole i presvuku nacionalne heroje kako bi sami sebi i svom narodu objasnili da je taj identitet toliko različit da predstavlja dovoljan uslov za traženje samostalnosti.
– Taj proces traje i dan-danas, a insistiranje na Tvrtku kao simbolu današnjeg “bosanstva” je apsurdno i besmisleno. Bosanstvo koje danas možemo videti nema nikakve veze s istorijskim paralelama vezanim za Bosnu, i predstavlja isključivo bošnjački plašt kako bi celu BiH prigrabili sebi – ocenjuje Savić.
Podsmeh
Imajući u vidu da je Karićeva inicijativu za podizanje spomenika kralju Tvrtku iznela na društvenim mrežama na tim platformama, očekivano, stiglo je i najviše odgovora. Inicijativa je kod mnogih izazvala podsmeh.
– Svi se radujemo. Spomenik kralju koji se zaklinjao u prvomučenika Hristovog Stefana, imao ljiljane kao simbol Bogorodice, pisao na srpskom i bio kralj Srba. Super, svi podržavamo – glasi jedan od komentara.
