EPA
Dubrovnik

Uz sve dosadašnje uslove za pristup Evropskoj uniji, Srbija bi veoma lako mogla da dobije i najnoviji “uvjet” koji ima isključivo veze s književnicima koji su do 19. veka stvarali u Dubrovniku.

Zakon o kulturnom nasleđu koji je Skupština Srbije usvojila krajem prošle godine, između ostalog, sadrži i deo koji se bavi i izdanjima dubrovačke književnosti, gde se navodi da “ova izdanja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno sa 1867. godinom”.

Upravo ovakva formulacija je zasmetala najpre hrvatskom Institutu za jezik i jezikoslovlje, iz koga navode da je zakonskim rešenjima Beograda dodatno učinjen “agresivan korak” posezanja za hrvatskom kulturnom baštinom.

Brzo je reagovala i ministarka za kulturu i medije Nina Obuljen Koržinek, koja je ovaj zakon nazvala “skandaloznim”, a Srbiju pozvala da odustane od posezanja za “hrvatskim teritorijama i kulturnom baštinom” i najavila da će reagovati preko Ministarstva spoljnih poslova.

– Ukoliko ne bude razumevanja sa srpske strane da je ovakvo ponašanje neprihvatljivo, Hrvatska će zvaničnom Beogradu uputiti notu putem Ministarstva spoljnih i evropskih poslova, odnosno Ambasade Hrvatske u Srbiji, ali će primeniti i druge instrumente koji su na raspolaganju – navela je hrvatska ministarka.

Da ovo bude jedna od glavnih tema u Hrvatskoj dodatno se pobrinuo prošle nedelje i poslanik HDZ u evropskom parlamentu Karlo Resler.

On je zatražio da Evropska komisija hitno reaguje, ali i preispita već zatvoreno Poglavlje 26 o obrazovanju i kulturi – deo pregovora o pristupu Srbije Evropskoj uniji, najavljujući ne samo tužbu već i mogućnost da Hrvatska ospori Srbiji članstvo u EU.

– Srpske vlasti sada već standardno perfidno provode hibridnu verziju politike Srbije iz 1990-ih prema susednim državama. Ako Srbija ne oslobodi sebe i svoj narod takvih otrovnih refleksa, biće sve udaljenija od Evropske unije, ali i evropske civilizacije – naveo je Resler u saopštenju.

Ništa nije vredeo ni brzi odgovor srpskog Ministarstva kulture i informisanja da je zakon usvojen na osnovu normi koje je donela naučna zajednica.

– Definicija stare i retke bibliotečke građe koja je navedena u članu 23. Zakona o kulturnom nasleđu “izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno sa 1867. godinom” je definicija ustanovljena Zakonom o staroj i retkoj bibliotečkoj građi koji je usvojen 2011. godine. Ovako usvojeni stav Ministarstva kulture je potvrda naučno metodološke doslednosti, koju je srpska filološka škola ustanovila pre 150 godina, a traje i danas. U Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, Beogradskom univerzitetu, Matici srpskoj i drugim naučnim institucijama je utvrđeno da je stara dubrovačka književnost jedinstvena pojava kod Južnih Slovena koja ima svoje osobenosti i predstavlja veliko zajedničko dobro. Na osnovu jezika na kome je napisana može istovremeno da bude i srpska i hrvatska. To je pomirljiv pristup koji u dubrovačkoj književnosti traži ono što je zajedničko – stoji u saopštenju u kome se navodi da su upravo ovakvog stanovišta bili i mnogi poznati Dubrovčani počev od Matije Bana i Valtazara Bogišića u 19. veku do Milana Rešetara i Petra Kolendića u 20. veku.

– Oni su bili članovi Srpske akademije nauka i umetnosti. Definicija da izdanja dubrovačke književnosti ‘koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno sa 1867. godinom’ predstavljaju deo i srpskog kulturnog nasleđa ne znači da mi sporimo da je stara dubrovačka književnost i deo kulturnog nasleđa Hrvata. Smatramo da se upravo na primeru dvojnog nasleđa, zajedničke jezičke prošlosti i odnosa prema književnoj baštini najbolje prepoznaju evropske vrednosti i perspektive dobrosusedskih odnosa – navedeno je u ovom saopštenju.

Akademik dolio ulje na vatru

Umesto smirivanja strasti, ulje na vatru je još više dodao hrvatski akademik Ranko Matasović, profesor na Odseku za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta koji je, reagujući na ovaj zakon, predložio da Hrvatska pod hitno donese svoj “zakon o sportskom nasleđu” i prisvoji Novaka Đokovića.

– Novak je staro hrvatsko ime, a Đokovićevi deda i baba su iz Vinkovaca – naveo je u šali Matasović na svom Fejsbuk profilu, što su mnogi mediji u Srbi shvatili kao “konačni dokaz” da nakon Nikole Tesle, Ive Andrića, Ruđera Boškovića, Alekse Šantića… Hrvati Srbima otimaju i najboljeg sportistu svih vremena.