O Petrovdanu, danu koji je u srpskoj narodnoj i pravoslavnoj tradiciji posvećen Svetim apostolima Petru i Pavlu, širom Srbije održavaju se svetkovine, ali, prema načinu proslavljanja ovog praznika već tri decenije najveselije je i najšarenije, tvrde meštani, u selu Roćevići kod Kraljeva.

Od kada se u ovom selu održava manifestacija u čast apostola i narodne nošnje, i gosti i domaćini na sebi imaju isključivo nošnju koja je ponekad stara i više od jednog veka. Ove godine svojevrsno pokazivanje narodnog stvaralaštva kroz narodnu nošnju okupilo je oko 1.200 učesnika iz Srbije, Crne Gore, Republike Srpske i Rumunije.

Na ovoj svetkovini posvećenoj srpskoj narodnoj nošnji seoskim sokacima koji služe kao modne piste pokazuje se raskošna lepota prepoznatljive nacionalne nošnje, koja ima i mnoge specifičnosti, u zavisnosti od države i kraja Srbije koji su prezentovali i mladi i stari učesnici.

– Ovo je jedinstvena manifestacija u Srbiji koja je vremenom, evo, dobila i međunarodni karakter, ali sa predznakom srpskog etnosa. Manifestacija traje već trideset godina i iz godine u godinu je sve posećenija, a jedna od specifičnosti “neobične modne revije” srpske narodne nošnje jeste činjenica da se na svakom koraku igra i peva, ali ni igra ni pesma nemaju takmičarski karakter. Zapravo, manifestacija je zamišljena kao veliko druženje u narodnoj nošnji – istakao je za “Vesti” idejni tvorac manifestacije u Roćevićima Zoran Jovanović.

Na pozornici, ali i na seoskim sokacima igrali su i članovi KUD-a iz Sjenice i to u nošnjama, po rečima Lamije Mujović, naše narodne nošnje sa Kosova i Metohije.

Oduševljenje što je bila u prilici da učestvuje u nesvakidašnjoj smotri srpske narodne nošnje nije krila ni Anastasija Petrović iz Brusa.

– Nošnju koju nosim nasledila sam od svoje majke, ona od svoje majke i bake tako da sam četvrta generacija u mojoj porodici koja nosi i diči se ovom narodnom nošnjom. Dakle, nošnja je starija od jednog veka, a nadam se da će je nositi još neko iz moje porodice – naglasila je Anastasija.

U početku druženja zaljubljenika i čuvara srpske narodne nošnje učesnici manifestacije se drže svojih kulturno-umetničkih društava, ali kako vreme odmiče, sve bude pomešano i započinju se kola u kojima niko nikoga ne pita odakle je i razlikuju se jedino po nekim detaljima nošnje iz kraja odakle su došli. Sve preraste u jedno veliko druženje, a to je, kažu organizatori, krajnji i jedini cilj za sve one koje okuplja srpska narodna nošnja.

Najlepši manekeni

Zemljaci iz Temišvara

Da je druženje i pokazivanje narodne nošnje krajnji cilj ovog svojevrsnog okupljanja potvrđuje i Jelena Miladinov koja je u Roćeviće sa svojim prijateljima stigla iz Temišvara, dela Rumunije u kojem živi veliki broj Srba koji, što se i videlo, čuvaju svoju tradiciju.

– Srpska narodna nošnja se među nama Srbima u Rumuniji podrazumeva, kao što se podrazumeva da se na svadbama i drugim našim veseljima igraju “Moravac” i “Užičko kolo”. Druženje u Roćevićima za nas iz dijaspore zaista je za nezaborav – naglasila je Jovana Miladinov.

Kolovođa od 80 godina

Među 1.200 učesnika petrovdanskog okupljanja bilo je mnogo mladih, ali i vremešnijih zaljubljenika u srpsku narodnu nošnju. Među njima i osamdesetogodišnji Spasoje Milekić iz Raške.

– Ništa mi u životu nije bilo milije nego da ja u narodnoj nošnji koju sam oduvek nosio i voleo povedem kolo, a devojke, isto tako u izvezenim narodnim nošnjama, grabe se koja će da se uhvati do mene. I sada stalno nosim narodnu nošnju i volim da povedem kolo, ali do mene se hvataju uglavnom moje ispisnice. Šta ćeš, svako vreme ima svog kolovođu i onog koji do kolovođe igra, ali tako ti je to priroda uredila. Što se mene tiče, kada bi se opet rodio, ponovo bih sve isto – u narodnoj nošnji, pesma, kolo, a u kolu do mene prelepa devojka – objašnjava Spasoje zbog čega je i u odmaklim godinama stalni gost ovog neobičnog okupljanja u Roćevićima.