Anka Raščupanka

U narednom periodu objavićemo seriju tekstova o ekologiji i izgradnji ekološke svesti kod dece. Upoznajte Anku Raščupanku koja će nam pomoći da shvatimo kako da štitimo životnu sredinu.

Reč malih čuvara prirode

Koreni svih ljubavi nastaju u detinjstvu, tako i ljubav prema planeti Zemlji treba negovati već od prvih susreta s prirodom. To postaje osnov izgradnje ekološki osvešćenih pojedinaca, razvijaju se navike koje ostaju prisutne tokom celog života. Ova planeta je jedino mesto gde možemo živeti i samo od nas zavisi u kakvim će to uslovima biti. Zaštita Zemlje više nije jedan od izbora načina života, već dužnost.

Izgradnja ekološke svesti kod dece danas je temelj budućnosti. Dete koje zna kako da postupa sa okruženjem i koje je svesno značaja zdrave i čiste životne sredine, predstavlja jedan od najbitnijih činilaca bezbrižne budućnosti i odrastanja. Očuvanje prirode bez poznavanja njenih stanovnika kao i uslova njihovog života, nemoguće je kao ni ljubav prema onome za čije se postojanje i ne zna.

Dete bezgranično voli svoj mali svet koji ga okružuje, ali je neophodno deo tih iskrenih osećanja usmeriti i na prirodu, odnosno biljne i životinjske vrste, zemlju, vodu i vazduh. Samo tako će poštovati prirodu i odabrati moć stvaranja, odgovornosti i zaštite okruženja kao način sopstvenog života. Svest da nismo najvažniji deo sveta u kome jesmo, već samo “jedna alka u lancu”, jedini je način da taj svet opstane.

Svetska organizacija za zaštitu prirode pokrenula je regionalnu kampanju “Voli ili izgubi”
(WWF: “Love it or Lose it”) kojoj se Anka Raščupanka svesrdno pridružuje prikazujući nam šta je to što treba da volimo i kako da sačuvamo.

Priroda

Priroda je svet koji nas okružuje, a nije nastao delovanjem čoveka. Priroda je sve što je spontano formirano na planeti Zemlji: zemljano tlo, vazduh, voda, biljke, životinje…

Sve što je čoveku neophodno za život nalazi se u prirodi i ako uništi veći deo nje nestaće života na planeti, uništićemo sami sebe. Priroda, u najširem značenju, predstavlja skup materijalnog sveta, svemira i sila koje u njemu deluju bez čovekovog delovanja.

Životna zajednica

Svi koji žive na jednom staništu čine životnu zajednicu: biljke, životinje, gljive i mikroorganizmi. Oni zavise od uslova koje stanište nudi: dovoljno prostora, vode, hrane i vazduha, temperature i dovoljne količine svetlosti.

Životno stanište

Stanište je prostor, mesto na Zemlji gde neki organizmi žive, gde im uslovi odgovaraju: ima dovoljno hrane, vode, toplote, sunca. Svako pojedinačno mesto u životnoj sredini odlikuje se određenim životnim uslovima.

Na planeti ne postoje dva identična staništa, kao ni dva ista čoveka, ni dve iste biljke, toliko je sve raznovrsno. Pustinja je stanište peskovitog tla i velike razlike u noćnim i dnevnim temperaturama. Jezero je stanište ograničene vodene površine.

Planinski vrh je stanište kamenitog tla i niskih temperatura tokom cele godine. Grad, selo, naselje i u njima kuće su čovekovo neposredno životno stanište.

 

Sredina

Životna sredina ili okruženje je deo prostora planete Zemlje, na kome je moguć opstanak živih bića, a u zavisnosti od osnovnih osobina prostora može biti kopnena ili vodena. Vodena životna sredina se karakteriše nepromenjivim ekološkim uslovima tokom cele godine. Voda je tokom letnjeg perioda hladnija od vazduha, a zimi toplija.

Kopnena životna sredina menja uslove sa promenom godišnjih doba. Različite grupe različito podnose promene klime. Granica između kopnene i vodene sredine nije stroga. Neke životinje zavise od obe životne sredine: žabe, krokodili, dabrovi… Žaba koristi kiseonik, a jaja polaže u vodi, dok krokodil diše kiseonik, hrani se u vodi, a jaja polaže na kopnu.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here