Bivši predsednik Urugvaja Hose Muhika je preminuo u 90. godini, objavio je sadašnji lider te južnoameričke zemlje Jamandu Orsi.
Hose Muhika, koji je nosio nadimak Pepe i koji je bio predsednik Urugvaja od 2010. do 2015. godine.
„Hvala vam na svemu što ste nam dali i na vašoj dubokoj ljubavi prema vašem narodu“, napisao je Orsi u objavi na Iksu.
Zajedno sa suprugom Lusijom Topolanski, Muhika je privukao pažnju kao predsednik države sa skromnim načinom života, koji je živeo u jednostavnoj kući na obodu prestonice i svakodnevno vozio svoju “bubu” iz 1987. godine do sedišta izvršne vlasti, na Trgu nezavisnosti. Muhika je poslednje godine života proveo obrađujući svoju baštu sa povrćem. Veruje se da je donirao 90 odsto svoje plate kao bivši predsednik projektima za borbu protiv siromaštva.
Muhika je u aprilu 2024. godine objavio da ima tumor na želucu i da je njegova zdravstvena situacija “dvostruko složena”, jer je već više od 20 godina patio od imunološke bolesti koja je, između ostalog, uticala na njegove bubrege, “što stvara očigledne teškoće za hemioterapije i operacije”.
Mesecima kasnije, u oktobru, Muhika je održao oproštajni govor, rekavši da je “blizu penzionisanja na mesto sa kog nema povratka” u svom prvom javnom pojavljivanju od povratka kući iz bolnice u avgustu.
Borac i robijaš
Hose Alberto Muhika Kordano je rođen u Montevideu 20. maja 1935. Šezdesetih godina prošlog veka postao je član Nacionalnooslobodilačkog pokreta – gerilske grupe Tupamaros. Grupa je postala poznata, pre uspostavljanja urugvajske vojne diktature 1973. godine, po pljačkanju banaka i deljenju hrane i ukradenog novca siromašnima.
Tokom svog skrivanja, Muhika je četiri puta povređen u sukobima sa policijskim snagama. Dva puta je bežao iz zatvora dok konačno nije ponovo uhvaćen 1972. godine.
Njegovo vreme u zatvoru tokom diktature obeležili su mučenje i teški uslovi, tokom kojih je dugo bio držan u samici. Ukupno je proveo 14 godina svog života iza rešetaka, prenosi portal Globo.
Muhika je konačno pušten na slobodu 1985. godine nakon što je objavljena amnestija. Ušao je u institucionalnu politiku, pomogao u osnivanju levičarske stranke Pokret za narodno učešće (Movimento de Participación Popular) i izabran je za poslanika 1994. Pet godina kasnije, stigao je do Senata, a 2005. godine, dolaskom svog kolege iz stranke Tabarea Vaskeza (1940-2020) na predsedničku funkciju, imenovan je za ministra poljoprivrede.
Muhika je izabran za Vaskesovog naslednika i postao je predsednik 2010. godine, vladajući do 2015.
Tokom njegove administracije, socijalna potrošnja je skočila sa 60,9 odsto ukupne javne potrošnje na 75,5 odsto. U skladu sa njegovom političkom vizijom, minimalna plata je povećana za 250 odsto.
Godine 2012, predložio je legalizaciju konzumiranja i prodaje marihuane, što je na kraju realizovano. Vratio se u Senat nakon što je napustio predsedničku funkciju, sve dok nije predao svoju poziciju 2020. godine, usred pandemije kovid-19, iz zdravstvenih razloga.
Izjašnjavao se kao ateista. U intervjuu iz 2012. godine, sažeo je svoja uverenja: “Nemam religiju, ali sam skoro panteista: divim se prirodi”.