Srpska pravoslavna crkva
Ohrabrenje; Patrijarh Porfirije s bolesnim dečakom

Patrijarh srpski gospodin Porfirije proveo je najveći hrišćanski praznik Vaskrs sa beskućnicima s kojima je zajedno ručao u crkvenoj narodnoj kuhinji u Beogradu, a nakon toga je podelio pakete bolesnim mališanima u Univerzitetskoj dečjoj klinici Tiršova.

U dvorištu crkvene kuhinje Verskog dobrotvornog starateljstva patrijarha je za stolom sačekalo 20 korisnika, od kojih je većina bez krova nad glavom.

– Bog nas voli. I Bog je danas pokazao beskrajnu ljubav prema čitavom ljudskom rodu. Nema opravdanja za malodušnost, nema opravdanja za bilo koju vrstu odustajanja od života, svi imamo faze uspona i pada. I ovaj današnji dan pokazuje, ne samo da nismo izgubili nadu, nego da smo prepuni entuzijazma i sigurnosti da možemo biti radosni ljudi. Radost neka bude ono što je naš cilj. Sledeći put da se nađemo da pevamo narodne srpske pesme, možemo i strane – poručio im je patrijarh i s beskućnicima ispoštovao tradicionalni običaj tucanja jaja, pri čemu se šalio kad izgubi.

Istrajati u životu: Njegova svetost i beskućnici

Njegova svetost s korisnicima narodne kuhunje razgovarao je o njihovim životima, kako su se našli na ulici, ali i o tome kako može da im se pomogne da imaju makar sobu i kupatilo.

Volonterka Dragica Atanasković iz Vinče kaže da joj je mnogo drago što ih je posetio patrijarh Porfirije. Ona je majka desetoro odrasle dece, a nedavno joj je u požaru izgoreo dom, pa sada iznajmljuje stan. Na Vaskrs, kaže Dragica, ova crkvena narodna kuhinja podelila je 900 obroka.

– Hrana siromašnima stigla je i na pet punktova u Zemun Polju. Pošto je sada pandemija pakujemo im u kese. Imamo ljude koji su na ulici, ima ih oko 150, i oni su nam prioritet, a podeli se ukupno oko 2.000 obroka dnevno – kaže Dragica.

Pažnja svakom detetu

Žrtva je smisao

Patrijarh je posle ručka u narodnoj kuhinji otišao u Dečju kliniku u Tiršovoj, gde je mališane obradovao poklonima. Spustio je ruku na glavu bolesne devojčice Marije i poželeo joj srećan praznik i da što pre ozdravi. Potom je tešio i umirio malenog dečaka koji se uplašio kamera.

– Videli smo da čovek može doći i u tom bezazlenom uzrastu u graničnu situaciju, između života i smrti. Poruka na Vaskrs nama ljudima je da ljubav znači da ne smemo biti ograničeni na sebe, da ne stavljamo sebe kao jedinu važnu vrednost u svetu. Nego to podrazumeva osećanje da postoje i drugi i da mi postojimo samo po meri naše spremnosti da se žrtvujemo za drugog, tada smo Hristovi i tada razumemo tajnu vaskrsenja Hristovog – rekao je patrijarh Porfirije.

Ljubav i vrlina

Njegova svetost ukazala je da se u dečjoj bolnici uverio da ljubav ima smisla, da vaskrsli Hristos nije uzalud vaskrsao, da je pokazao da je dobro i vrlina žrtva za bližnjeg, nešto što vodi u preporod, u put vaskrsenja.

– Veoma je važno da na ovakvim mestima pogledamo u sebe, da pogledamo u druge i koliko smo spremni da jedinstveno nastupamo za boljitak svih nas. Hristos vaskrse! Vaistinu vaskrse – zaključio je patrijarh srpski Porfirije.

Da ozdravi što pre: Mala Marija

Ljubav je dati sve

Prema rečima Njegove svetosti, u bolnici se najbolje vidi ta najdublja tajna, da ljubav znači staviti na raspolaganje sve što se ima za radost, život i lepotu drugoga.

– Ja sam s bio duboko pogođen tokom susreta s decom koja pate od najtežih bolesti, ali i fasiciniran ljubavlju, požrtovanošću i spremnošću svih onih koji rade u ovoj bolnici da sve što znaju i imaju stave deci na raspolaganje – rekao je patrijarh srpski.

Doneo radost

Patrijarhu Porfiriju na poseti se zahvalio direktor Univerzitetske dečje klinike dr Siniša Dučić.

– U ime osoblja pacijenata i njihovih roditelja želim da zahvalim patrijarhu srpskom gospodinu Porfiriju što je našao vremena da dođe i obiđe pacijente. Priredio nam je veliku čast. Da ste samo videli kako su deca reagovala kada se pojavio patrijarh, kako reaguju roditelji, ništa lepše nam se nije moglo dogoditi – rekao je dr Dučić.

Badnji dan: Doneo darove bolesnima

Ne boji se korone

I pre nego što je izabran za patrijarha srpskog, Njegova svetost pokazivala je ličnim primerom kako se požrtvovano brine o drugima. Tako je još kao mitropolit zagrebačko-ljubljanski, posle zemljotresa koji je pogodio Baniju, na Badnji dan obišao korisnike glinskog Doma za stare koji su bili premešteni u Zagreb.

U zemljotresu je sedamdesetak korisnika Doma za stare u Glini ostalo bez krova nad glavom. Među njima i njih dvadesetak koji su bili zaraženi korona virusom. Tada mitropolit Porfirije nije se dvoumio, već je obukao skafander i obišao ih, a svima je iz korpe darivao voće i badnjake. Sa sveštenicima u njegovoj pratnji, otpevao je tropar Božića i čestitao im praznik Hristovog Rođenja i pružio reči utehe.

Tadašnji mitropolit Porfirije rekao je bolesnicima da će ih pominjati u svojim molitvama. Dao im je i broj svog telefona, rekavši da je u svakom trenutku spreman da učini za njih sve što je u njegovoj moći, a zahvalio se osoblju na nesebičnoj žrtvi.

Peške na posao: Poglavar SPC na Mostarskoj petlji

Stopama sveca Pavla

Verni narod u matici i dijaspori, pa tako i sagovornici “Vesti”, uoči izbora poglavara SPC poželeli su da to bude neko ko će se po skromnosti ugledati na blaženopočivšeg patrijarha Pavla (1990-2004). I želja im se obistinila. A upravo je patrijarh srpski Pavle, u manastiru Svete Trojice u Mušutištu, rukopoložio Porfirija u čin jerođakona.

Valjevac Vladimir Đurđević ispričao je kako je iz Beograda pošao kući na Veliki petak i opisao susret s patrijarhom Porfirijem.

“Vraćao sam se s posla i prelazio Mostarsku petlju. Tek što sam zakoračio na nadvožnjak, ugledao sam sveštenika kako mi ide u suret meni. Negde na pola mosta uvideo sam da je to njegova svetost patrijarh srpski Porfirije. Zatražih blagoslov, popričah s njim nekoliko minuta kao sa svakim drugim čovekom. Potao me odakle sam i kuda sam pošao. A naš patrijarh, u sred belog dana, na mestu gde i pešaci retko zalaze bez pratnje, pompe i skupog automobila vraćao se u patrijaršiju peške sa službe u manastiru Vavedenja”.

Patrijarh Porfirije u Patrijaršiju svakog dana dolazi peške, a iz crkvenih krugova kažu da to nije ništa novo, već navika koju je stekao u Zagrebu, a primenjuje je kad god može.