Nema zdravlja bez kvalitetnog spavanja, tvrde stručnjaci. Pored pravilne ishrane i vežbanja, spavanje predstavlja treći stub zdravlja. Od raznih poremećaja spavanja pati više od 45 odsto svetskog stanovništva. Iako se većina njih može sprečiti i uspešno lečiti, manje od trećine obolelih potraži stručnu pomoć. Primarni poremećaj spavanja koji se karakteriše spontanim padanjem u san naziva se narkolepsija. Najčešće se javlja u detinjstvu, ali može da se pojavi u bilo koje dobe. S malim kolebanjima traje čitavog života.
Opis u "Božanstvenoj komediji" |
Stručnjaci objašnjavaju da narkolepsiju izaziva gubitak ćelija u hipotalamusu mozga koje sadrže protein hipokretin (oreksin). Ovo je genetski uslovljen poremećaj i javlja se porodično. Simptomi se dele u četiri grupe.
x Hipersomnolencija – napadi spavanja tokom hoda, vožnje, razgovora, jela, rada. Naročito se lako pada u san pri čitanju novina i gledanju televizije.
x Katapleksija – pojava mišićnih slabosti posle jake emocije (najčešće smeh, zadovoljstvo, ljutnja, iznenađenje). Slabost može da bude generalizovana, ali i lokalizovana na licu ili nogama, potpuna ili blaga. Bolesnik je svestan za vreme napada.
x Hipnagogne halucinacije – pojava optičkih ili akustičnih halucinacija pri uspavljivanju ili buđenju, često zajedno s hipnagognim paralizama. Mogu da se jave i kod zdravih osoba.
x Hipnagogna paraliza – napad nepokretnosti koja se javlja u vreme kad se javljaju i hipnagogne halucinacije. Takođe se mogu javiti i kod zdravih osoba.
Zanimljivo je da je narkolepsija uglavnom bolest mladih ljudi i da pogađa jednog ili dvoje od 1.000 ljudi. I nije tako retka – 10 puta je ređa od epilepsije, ali 10 puta češća od bolesti motornog neurona, i mnogi je prema porede s multiplom sklerozom i Parkinsonovom bolešću.
Prvi čovek na kome je bolest opisana, 1880. godine, imao je čak 200 do 300 stotina kriza dnevno.
Lečenje je simptomatsko – pospanost se leči stimulišućim lekovima. Mišićne slabosti, halucinacije i paralize leče se antidepresivima. U svim slučajevima savetuje bavljenje sportom i izbegavanje monotonih poslova. Oboleli od narkolepsije nisu sposobni za zanimanja gde je potrebna stalna budnost, ne mogu da budu profesionalni vozači, piloti, mašinovođe.