Porodična arhiva
ŽUDEO ZA SRBIJOM: Kosta Hristić

U Parizu je u 86. godini preminuo i sahranjen Kosta Hristić, ugledni francuski novinar srpskog porekla i dugogodišnji predsednik crkvene opštine Sveti Sava. Onima koji su ga poznavali ostaće uspomena na čoveka izuzetne dobrote, velikog znanja i duboke nostalgije za zemljom iz koje potiče njegova porodica, u kojoj je imao brojne prijatelje, čiji je jezik odlično govorio i u kojoj – sticajem sudbinskih okolnosti – nikad nije stalno živeo.

Kosta Hristić rođen je 1935. godine u Atini gde je njegov otac bio ambasador Kraljevine Jugoslavije. Više generacija porodice Hristić imalo je značajnu ulogu u diplomatiji i unutrašnjoj politici srpske države u XIX i XX veku.

Vetrovi Drugog svetskog rata odveli su ga u Ženevu, a zatim u Pariz gde se školovao i šezdesetih godina počeo da radi kao novinar, prvo u pariskom dnevniku “Mond”, a zatim nedeljniku “Poen”. Tu ga je na mestu urednika spoljnopolitičke rubrike devedestih godina prošlog veka zatekao ratni raspad Jugoslavije. Bio je ogorčen zbog toga što su skoro svi francuski i zapadni mediji prenosili crno-belu sliku o ratu u bivšoj SFRJ u kojoj su sukobljene strane prikazivane kao podeljene na apsolutno zle Srbe i apsolutno dobre ostale. Upotrebio je sav svoj talenat, profesionalni ugled i veliko znanje ukazujući da Srbi i Srbija nisu, niti mogu biti isključivi krivci za sve zločine počinjene tokom raspada zajedničke države.

Pariska izdavačka kuća Flammarion objavila je 1996. godine njegovu knjigu “Lažna braća – istine i prividi jugoslovenstva”. U toj briljantnoj istorijskoj analizi Kosta Hristić je filigranski povezao događaje iz prošlosti sa najnovijim ratom na Balkanu. Pokazao je da su propaganda i dezinformacije mogle da dobiju neviđene razmere pre svega zbog nepoznavanja prošlosti, da je ta najnovija ratna tragedija na Balkanu nastavak prethodnih i da iz njih u velikoj meri proizilazi.

Iste 1996. godine Kosta Hristić je učestvovao u pokretanju mesečnika “Balkan info” čiji je osnivač bio njegov prijatelj – poznati francuski novinar Luj Dalmas.

Kod izdavača L’Age d’Homme objavio je knjigu “Srpski otpor” i “Čast i obmana”. Šezdesetih godina preveo je knjige disidenta Milovana Đilasa, a 2008. godine l’Age d’Homme objavio je njegov prevod na francuski knjige patrijarha Pavla “Budimo ljudi”.

VELIKI PRIJATELjI: Ljubomir Mihajlović i Kosta Hristić

Kosta Hristić bio je potpredsednik Eparhije zapadno-evropske SPC. Godinama je bio predsednik Crkvene opštine pri Crkvi Svetog Save u Parizu čijem je radu i učvršćivanju dao veliki doprinos, za šta je od Srpske pravoslavne crkve dobio Orden Svetog Save.

Prethodnih godina zdravlje mu je oslabilo, a preminuo je od posledica infekcije korona virusom.

Opelo Kosti Hristiću je služeno u Crkvi Sveti Sava, a sahranjen je na pariskom groblju Ivrdž-sur-Seine u prisustvu članova uže porodice – supruge Margite, ćerke Milane, sinova Lazara i Nikole.

DECENIJAMA UZ CRKVU: Kosta (drugi zdesna) prilikom dobijanja ordena SPC

Istina će pobediti

“Podsetio bih da je Srbija dugo morala da se bori da istina izađe na videlo kako bi dokazala da ona nije bila uzrok Prvog svetskog rata. Morala je to da čini već dok su trajale bitke, a i u periodu između dva rata. Upravo je ta borba iznedrila dva zadivljujuća dela: “Odnosi između Srbije i Austro-Ugarske u XX veku” Vladimira Ćorovića (1936) i “Istorija evropske krize zbog austro-ugarske aneksije Bosne i Hercegovine 1908-09” Momčila Ninčića, objavljena na francuskom 1937. godine. Verovatno je da će nova borba koja čeka srpske istoričare biti duža i teža. Talenti postoje kako to pokazuje (knjiga “Istorija Srpskog naroda” Dušana Batakovića. Važno je da opstaje živa i snažna vera u konačnu pobedu istine. Ona će nas nadživeti” zapisao je 2004. godine Kosta Hristić.

Plemenita duša

Miki Ćirovski je jedan od naših ljudi u Parizu koji je, kako kaže, imao retku sreću da sarađuje sa Kostom Hristićem.

– Najugledniji posleratni Srbin, čovek plemenite duše, skromnog ponaŠanja, izuzetnog obrazovanja, zavidne profesionalne novinarske karijere, čvrstog i nepokolobljivog karaktera. Uvek je bio spreman da pomogne sa karakterističnim osmehom i u svako doba bio na raspolaganju. Diskretno druželjubiv, nenametljiv, umiljat i vrlo pažljiv i senzibilan suprug i otac. Imao sam retku i izvanrednu priliku da sa Kostom zajedno radim, da na radiju TSF 1998. godine uređujemo jedinstvenu emisiju na srpskom i francuskom – Kolo. Kao vrsni i priznati profesionalac imao je otvorena vrata svugde i na svim nivoima. Ogromna i nenadoknadiva šteta kako za njegovu porodicu tako i za srpsku koloniju u Francuskoj. Počivaj u miru dragi moj Kosta.