Vesti
Obradovana: Feha Ćosović

Donaciju od 100 evra iz Nemačke, drugu za poslednjih 15 dana, dočekala je usamljena starica Feha Ćosović iz pešterskog sela Braćak, koja godinama živi sama i kojoj čitaoci “Vesti” i saradnici novopazarskog humanitarca Hida Muratovića svojim prilozima pomažu da, iako sama i bez ikakvih prihoda, opstane u srpskom Sibiru.

– Bog me je ponovo pogledao. Još malo pa ću sakupiti dovoljno za drva, a ako me se narednih dana još neko seti, napraviću i malu zalihu brašna i drugih namirnica za zimu. Volela bih i da se na vreme, pre prvih mrazeva i snegova, snabdem i najpotrebnijim lekovima. Duge su i hladne zime na Pešteru. Hvala puno svima koji mi pomažu i na neki način održavaju u životu, da nije bilo dobrotvora iz inostranstva možda bih i gladovala, smrzavala bi se u hladnoj brvnari i ko zna da li bih uopšte preživela u ovom bespuću, samoći, muci i sirotinji – kazala je našim reporterima starica Feha.

Najnoviju donaciju od 100 evra poslala joj je porodica Savić iz Nemačke koja poslednjih godina pomaže i drugim usamljenim i siromašnim starcima u ovom delu Srbije.

– Da nisu možda iz Tutina? Tamo ima Savića… – pitala nas je baka ne dobivši odgovor, jer donatori nisu naglasili odakle su poreklom, niti u kom gradu Nemačke žive. Ipak, reči zahvalnosti nije štedela.

Samo da je zdravlje posluži

– Bog neka ih sačuva i zaštiti od svakog zla, hvala im puno! Želim im dobro zdravlje i svaku sreću u životu. Zahvaljujući ovakvim dobrotvorima meni je kuća potpuno renovirana i utopljena, dobila sam i nešto nameštaja, živim mnogo bolje nego što sam ranije živela, samo još da me zdravlje posluži – ističe ova starica sa Peštera.

Još 100 evra porodica Savić poslala je i Nikoli Petronijeviću, đaku pešaku iz zabitog sela Joše na Goliji koji u novoj kući, izgrađenoj prilozima naših čitalaca i dobrih ljudi iz ovog kraja, posebno iz preduzeća Novi Pazar put, živi u zabitom selu Joše na Goliji. Nikola ima samo oca Milovana koga će, iako su se tek skućili, najverovatnije privremeno morati da napusti.

– Do Novog Pazara, udaljenog oko 20 kilometara, ne mogu da pešačim, a autobuskog prevoza nema. Za iznajmljivanje stana u gradu nemamo novca, pa postoji mogućnost da školovanje, u srednjoj tehničkoj školi, nastavim u Kragujevcu gde postoje dobri izgledi da za 50 evra dobijem smeštaj i hranu u jednom đačkom domu. Ne znam kako ću ostaviti tatu samog na Goliji i kako ću ja sam u velikom gradu, valjda ću se nekako snaći. Biće mi lakše što znam da je tata ostao u novoj i toploj kući koju su nam izgradili dobri ljudi, hvala im od srca – poručuje ovaj mališan sa Golije i ističe da će donaciju porodice Savić iskoristiti za školovanje.

Uvek uz nevoljnike

I porodica Kalić, poreklom sa severa Crne Gore, koja živi i radi u Švajcarskoj, obradovala je dvoje dugogodišnjih štićenika našeg Humanitarnog mosta: teškog invalida Hidajeta Pljakića iz sela Oraše kod Tutina i samohranu majku Mihriju Murić iz zabitog planinskog sela Stup u opštini Rožaje u Crnoj Gori. Ova porodica i ranije je, više puta, slala svoje priloge starima, bolesnima i siromašnima u rodnom kraju.

– Suprugu Bajramku čekaju dve teške operacije u Beogradu, a mene pregledi i kontrole. Pripremamo se i za seobu u Novi Pazar gde ćemo biti bliži lekarima. Svaka pomoć nam je zlata vredna, jer zbog bolesti i invaliditeta da radimo ne možemo, a puno nam je potrebno za smeštaj i lekove – kaže, uz veliku zahvalnost porodici Kalić, Hidajet Pljakić.

Škola predaleko od kuće: Nikola i Milovan Petronijević

Stipendija jedino rešenje

Humanitarac Hido Muratović, koji je najviše pomogao Milovanu i Nikoli Petronijeviću, kaže da bi i najmanja stipendija mnogo značila ovom dečaku, jer bi mu omogućila da se školuje u Novom Pazaru i bude bliži Goliji i svom ocu. On apeluje da dobri ljudi i ubuduće pomažu ovom dečaku, čak i ako školovanje nastavi u Kragujevcu, jer njegov bolesni otac neće moći mnogo da mu pomogne.

Uskoro selidba: Hidajet Pljakić

Dragocen svaki evro

– I meni je svaka pomoć velika kao ova planina gde živim. Donaciju mojih zemljaka iz Švajcarske potrošiću za kupovinu zaliha brašna, deo i za školovanje dece – priča Mihrija Murić koja, sa kravom, kozom i svojom snagom (radi i kao drvoseča) jedva prehranjuje i školuje sinove Enesa i Ernesa.