Vesti
Bez ikog svog: Borka Dražević

Mada mnogo donacija dobrih ljudi iz belog sveta svakodnevno stiže u Rašku oblast, što ovdašnjoj sirotinji omogućuje da se leči, prehrani i preživi, baki Borki Dražević, dugogodišnjoj štićenici našeg Humanitarnog mosta, smeštenoj u novopazarskom staračkom domu, već dve i po godine ne stiže nikakva pomoć.

Baka je iz okoline Gornjeg Milanovca, a ni u rodnom kraju, ni u Novom Pazaru nema nikog svog. Na njenu sreću, u staračkom domu, jednom od boljih u Srbiji, lepo je paze, toplo joj je, nije gladna i žedna i ima sve što joj sleduje. Ipak volela bi, kako kaže da bar povodom krsne slave, Vaskrsa, Božića i drugih velikih praznika, sebe i osoblje časti nekim kolačem i čokoladom, da ima za sok, lekove, da kupi nešto od odeće. Ranije je pomoć pristizala, ali sada nema ništa na vidiku.

– Ne treba baki mnogo, samo najosnovnije, da kupi neki slatkiš, voće ili sok, ranije su joj povremeno dolazile donacije kojima se mnogo radovala, na žalost, od januara 2019. ne stiže joj nikakva pomoć, a da nevolja bude još veća od kada je korona, dom je stalno “pod strogom kontrolom”, pa ne možemo ni da je posetimo – priča poznati novopazarski humanitarac Hido Muratović. On apeluje na sve dobre ljude iz naše dijaspore, a posebno iz Australije, odakle je baka Borki stizalo najviše radosti, da se sete nemoćne i nepokretne starice koja u Novom Pazaru, daleko od rodnog kraja u samoći i oskudici provodi svoje možda poslednje dane.

Starica Ratka Đorđević živi u zabitom selu Cvrnje na Rogozni, u bespuću i daleko od civilizacije, nije sama, jer je sa njom ćerka Slobodanka, što joj, na žalost, nekada bude i otežavajuća okolnost, jer u njihovoj bedi i sirotinji nije lako nahraniti dvoje usta. Dva puta smo do sada pisali o njima i apelovali na dobre ljude iz naše dijaspore da im pomognu, jer su nemoćne da se na opusteloj planini, u kućerku od slame i blata, bez ara svoje zemlje, same prehrane i leče. Mada su ugrožene i žive u velikoj bedi, ako izuzmemo pomenutog humanitarca Muratovića, niko im se ne javlja, niti šalje pomoć.

– Neophodni su nam lekovi, bliži se zima, biće nam potreban ogrev, preti nam i opasnost da ostanemo bez svetla, jer ne možemo da izmirimo dug za struju – priča baka Ratka i ističe da njena ćerka i ona još žive u hladnom kućerku sa zemljanim podom i bez vode. Nemaju televizor i frižider, ni pristojan ležaj, kupaju se u metalnom koritu i svake zime im preti smrazavanje.

– Dok sam bila mlađa maštala sam bar o jednoj sobici sa kupatilom, verovala sam i nadala se da će doći i taj dan da se i ja istuširam u svom domu kao i drugi ljudi, godine su me sustigle, sirotinja i muka su još veće. Ne verujem da ću doživeti bolje dane, a Bogu se molim da bar moja Slobodanka okusi delić boljeg života – dodaje baka Ratka.

Ceo život je provela, kako ističe u sirotinji.

Svi moji su jedno za drugim umirali, davno sam izgubila i supruga, Bog je tako hteo, na to nisam mogla da utičem, rodila sam se u sirotinji, ceo život živela u nemaštini, ni iz toga nisam mogla da se iščupam – naglašava baka Ratka.

Same u planini: Ratka i Slobodanka Đorđević

Žele svoju kravu

– Najviše bi nas obradovala krava, godinama pokušavamo da je kupimo, ali nikada, sakupljanjem pečurki, kleke i drugih šumskih plodova, nismo mogle da obezbedimo više od 200 evra, što je daleko od potrebnih 800 do 1.000 evra – kazuje baka Ratka.

Ne napušta je nada

– Dok sam bila u Gornjem Milanovcu, u tamošnjem staračkom domu, donacije su bile češće i mnogo su mi značile. Otkad sam došla u Novi Pazar pomoć se proredila, a puno mi je značila živa sam duša kojoj svašta zafali – priča baka Borka i nada se da će je neko uskoro ponovo obradovati. Uzda se u plemenitost humanih ljudi.