Lična arhiva
Nadaju se lepšem sutra: Dimitrije, Ljubica, Darinka i Lazar

Redovne mesečne stipendije dobrotvora O. V. iz Sidneja za učenike orahovačke Gimnazije, koje već nekoliko godina šalje posredstvom “Vesti”, stigle su proteklih dana u ruke vrednih đaka i donele radost ne samo njima, već i njihovim skromnim porodicama.

Dimitrije Radić, Darinka Ulamović, Ljubica Micić i Lazar Grković, dobili su po 120 dolara O. V. iz Sidneja, a nisu zaboravljeni ni sestre Katarina i Hristina Šavelić i braća Dušan i Nikola Čukarić, kojima je na svaka dva meseca stipendiju slala Baka Ana iz Kanbere.

– Nakon više od četiri godine redovne pomoći dobročinitelja iz daleke Australije, teško je na pravi način da se zahvalimo ovim divnim ljudima koji su uz naše đake svim srcem i nijednog trena nisu posustali. Ne prođe ni dan a da se ne setim njihove veličine i dobrote, kao i njihove žrtve, jer verujem da i oni teško dođu do svakog dolara, a opet ne zaboravljaju našu decu na Kosovu i Metohiji, u Orahovcu, Velikoj Hoči. Neka dobri Gospod njih i njihove porodice nagradi dobrim zdravljem i najlepšim darovima – rekla je profesorka Olivera Radić i dodala:

– Nažalost, zbog korona virusa, opet smo van školskih klupa jer se nastava odvija na daljinu. Nismo imali obolelih učenika ni nastavnika, ali treba da brinemo i o drugima pa smo organizovali nastavu shodno uslovima. Stipendije redovno stižu, hvala vam. Ovih dana podelili smo stipendiju za mart. Obično to učinimo na početku meseca, ali je ova nastava na daljinu to promenila. Deca su kod kuće uz roditelje, pa kolege i ja moramo da ih obiđemo i uručimo stipendiju. Ovom prilikom vam šaljem fotografiju s prošle dodele stipendija na kojoj su sestre Šavelić i četvoro stipendista gospodina O. V. Braća Čukarić toga dana nisu bili u školi, a na drugoj su Dimitrije, Ljubica, Lazar i Darinka na prozoru škole, zagledani u Paštrik planinu, u čini se neku lepšu i bolju budućnost. Svi se tome nadamo.

Prenosimo i reči zahvalnosti dobrotvoru O. V. iz Sidneja od učenice Darinke Ulamović:

“Hvala vam što me svaki mesec obradujete i što mislite na nas, decu u enklavi, na naš opstanak na ovim prostorima gde je život jako težak. Vašom pomoću uspevate da nam olakšate život u toku cele godine, jer šaljući novac vi pomažete i našim roditeljima da lakše izdrže finansijske poteškoće, a posebno u ovo vreme bolesti korone. Mi se trudimo da se sačuvamo od virusa i nadamo se da će uskoro proći kako bismo se svi vratili normalnom životu.

Nadamo se da ste Vi i vaša porodica dobro, da ste svi zdravi, što vam od srca žele Ulamovići.”

Podsećanja radi, stipendiju O. V. iz Sidneja i njegove plemenite porodice prethodno je dobio i Stefan Pendić, đak pešak s Golije, na čemu se srdačno zahvalio i uputio dobre želje svom dobročinitelju iz daleka zahvaljujući kome jedino i pohađa srednju školu u Novom Pazaru.

Stipendisti orahovačke Gimnazije

Zahvalnost i drugim dobrotvorima

– Svima koji su pomogli naše učenike još jednom zahvaljujemo na dobroti, humanosti, rodoljublju i čovekoljublju uz želje da im Gospod uzvrati svakim dobrom. Među njima su čitaoci “Vesti”: dobrotvor iz Sidneja O. V, Ostoja Zarić iz Frankfurta, Milica Kostić iz Toronta, Baka Ana iz Kanbere, Milena Lubinski iz Berlina, Slavka Stojanović iz Kanade i direktno preko škole: Zoran Stojnović iz Beograda, Otačastveni butik iz Beograda, HHZ, Radosti moja, HO Svi za Kosmet iz Beograda, NVO Pandurica iz Podgorice, Milutin Stančić iz Skoplja, porodica Petrović iz Banjaluke, Sanja Dir Dragićević iz Štutgarta, Srpsko sabranje Baštionik iz Banjaluke i M. P. iz Novog Sada. Srećni što vas imamo! – reči su zahvalnosti kolektiva Gimnazije Orahovac.

Ni jednom izneverio

Plemeniti O. V. iz Sidneja, zajedno sa svojom porodicom, podsećanja radi, pomaže đake orahovačke gimnazije već četvrtu godinu zaredom i to bez prestanka. Svakog meseca, pa čak i tokom školskog raspusta za četvoro đaka je slao po 120 dolara i nijednom ih nije izneverio.

– Mi smo prihvatili zakletvu i obavezu da budemo na našem tlu, krvlju natopljenom, a podrška ovakvih ljudi mnogo znači našim đacima koji će se uvek setiti vas donatora i znaće da negde daleko živi neko ko misli i saoseća s njima, i ko je dao deo sebe i svog mukotrpnog rada za njihovu sreću i bolji život – kazala je Olivera Radić.