Ministarstvo odbrane
Više od obreda: Sveštenik Vedran Kostić sa pripadnicima Vojske Srbije

Prošle godine, Vojska Srbije nizom svečanosti obeležila je vredan jubilej, 180 godina od uspostavljanja verske službe u svojim jedinicama. Tradicija prekinuta odmah posle Drugog svetskog rata uspešno je vraćena 2014, a reporteri “Vesti” su se u to uverili posetivši vojnu kapelu Svetog Atanasija Velikog u okviru kasarne Prvi pešadijski puk knjaza Miloša Velikog u Vranju.

Ova crkva je po mnogo čemu osobena. Najpre zato što je trenutno jedina unutar kasarni Vojske Srbije koja je u potpunosti freskooslikana, a zatim i što se upravo u njoj dogodio fenomen specifičan za pravoslavlje kada se iz moštiju surduličkih svetitelja osetio miomiris. Ta posebnost se ogleda i po tome što je u ovoj crkvi i freska Svetog Jovana Rusa i to u “glanc novoj” maskirnoj uniformi Vojske Srbije, a zatim i što je nadležni sveštenik Vedran Kostić odlučio da se obračuna sa “šerovima” i “lajkovima” vraćajući mlade vojnike s interneta na liturgije.

Freske svetih ratnika

– Dosta je verujućih, posebno među mladim vojnicima. Ove godine smo na paljenju badnjaka imali nekoliko stotina vernika što je uspeh, s obzirom na svakodnevne dužnosti i obaveze pripadnika VS – kaže otac Vedran koji je u svešteničkom zvanju protonamesnik, a istovremeno u Vojsci Srbije u činu poručnika.

Gužve u ovoj crkvi će svakako biti i 31. januara kada će se proslaviti i krsna slava.

Dosta vernika želi da se baš na ovom mestu pomoli Bogu, već i da bi celivali delove moštiju Svetih surduličkih i jasenovačkih mučenika koji su u ovom hramu od 2017. godine zahvaljujući blagoslovu vladike vranjskog Pahomija.

– Ukoliko se izuzme kapela na VMA, naša crkva je za sada jedina kompletno freskooslikana. Kada sam preuzeo dužnost vojnog sveštenika 4. brigada je imala kapelu, odnosno bivši stacionar. Uz pomoć Eparhije i Brigade, a zajedno sa vojnicima koji su gradili, taj prostor smo pretvorili u božji hram kakav dolikuje jednoj slavnoj brigadi. Freske je radio ikonopisac iz Beograda Nebojša Stepanović, a sve je završeno januara prošle godine – priča otac Vedran.

U prelepoj maloj crkvi na ulazu su freske nekoliko svetih ratnika – vojnika: Evgenija, Teodrora Tirona, Konstantina, Đorđa, Dimitrija i Prokopija.

Među ovim “vojnicima” je i Sveti Jovan Rus i to u maskirnim pantalonama. Otac Vedran kaže da takva freska ne narušava dosadašnje tipike.

– Prvi put je freska sa likom ovog svetitelja i u maskirnim pantalonama naslikana u manastiru Svetog Pantelejmona kod Vranja, a povodom čuda koje se dogodilo 1999. u crkvi u selu Prokopion, na ostrvu Eviji gde se nalaze mošti ovog svetitelja. Sveti Jovan Rus je u manastiru predstavljen u maskirnoj uniformi M-93 koja se nosila te 1999. godine, a po blagoslovu episkopa vranjskog ovde je oslikan u MD uniformi koja se danas nosi u Vojsci Srbije. Otuda se može reći da smo fresku malo modernizovali, a zapravo je samo približili aktuelnom vremenu – priča otac Vedran.

Dragocene pouke

Objašnjava da su svetitelji koji su se našli na freskama izbor vladike i njega jer su želeli da što više crkveni život približe vojnicima. U tome je otac Vedran otišao i korak dalje, pa su česte njegove besede u kojima poziva mlade da umesto da svoju veru “demonstriraju” preko društvenih mreža to učine na jedinom pravom mestu predviđenom za tu namenu – u crkvi.

– Mlađe generacije su odrasle uz društvene mreže, pa zbog toga i mi kao sveštenici i Crkva uopšte moramo da im priđemo, spustimo se na nivo savremenog jezika koji razumeju. U jednoj od svojih beseda sam im otuda i poručio da umesto da po Fejsbuku “lajkuju” i “šeruju” raznorazne ikone ili pišu komentare koje završavaju sa “amin”, mnogo je bolje da “šeruju i lajkuju” hrišćansku veru tamo gde i treba, a to je molitvom, u crkvi. Čini mi se da je ovaj moj apel urodio plodom jer je prilikom bogosluženja puna crkva, a istovremeno počeli su da se zanimaju za mnoge teme iz hrišćanstva: od životopisa svetih ratnika, do razloga zbog čega se posti ili zbog čega je važno da se čovek moli Bogu – priča naš sagovornik.

Na naše pitanje kako je biti jedan od ukupno 17 vojnih sveštenika u oružanim snagama Srbije, otac Vedran odgovara kao da je artiljerac.

– Bez ikakve dileme to je velika čast i privilegija. Velika je čast nositi svešteničku odoru, odnosno svedočiti Jevanđelje, a zatim i onu oficirsku gde je najvažniji kodeks časti. Velika je privilegija objediniti to u jedno – poziv vojnog sveštenika.

Internet religija

Protonamesnik Vedran Kostić upozorava da je “internet religija” toliko uzela maha da je potrebno hitno reagovati.

– Ne znam da li je u pitanju pomodarstvo ili je zbog savremenih tehnologija to postala potreba, tek sve je više sajtova, ali i grupa po Fejsbuku i Instagramu koje praktikuju da objavljuju razne freske, ikone, ali i delove iz molitvi koji se posle dele bez postojanja jasnog razloga. Upravo u tom “internet okeanu” leži i najveća opasnost od prevare, jer već postoje mnoge “grupe” koje veru, posebno pravoslavnu, koriste za sasvim druge ciljeve ili za ličnu zaradu – upozorava otac Vedran.

Razlikuje se po bradi

Protonamesnik Vedran Kostić je druga generacija vojnih sveštenika u Vojsci Srbije. To je postao nakon što je završio Teološki fakultet u Republici Srpkoj – Foči, a zatim i kurs za oficire u verskoj službi u Beogradu, na Vojnoj akademiji, koji je podrazumevao da prethodno prođe kompletno služenje vojske s oružjem.

Na pitanje da li je češće u uniformi ili svešteničkoj odori kaže da to propisima nije decidno regulisano, ali da je mnogo češće u maskirnoj uniformi.

– Zapravo, mantiju i odežde oblačim tek kada su službe u crkvi, liturgije, pomeni ili parastosi. U svim drugim situacijama sam u uniformi, a od ostalih oficira se razlikujem po bradi, jer je samo vojnim sveštenicima dozvoljena brada.

Svedočanstvo iz Grčke

Sveti Jovan Rus je postao popularan među pravoslavnim vernicima u Srbiji tokom NATO agresije 1999. godine. Naime, u dopisu koji je tada stigao na adresu Eparhije vranjske, sveštenik crkve na ostrvu Evija, gde su mošti ovog svetitelja, obavestio je da je najmanje dvoje ljudi, iz različitih krajeva Grčke, ispričalo da su sanjali kako Sveti Jovan skida svetu odeždu u koju je bio odeven i oblači vojničku uniformu. Tada im je rekao: “Idem u Srbiju, da pomognem našoj braći Srbima, jer se tamo progoni pravoslavlje.”

Istog dana kada je rođen, potpisan je Kumanovski sporazum kojim je prekinut rat.

Mesto stradanja

Delovi moštiju surduličkih mučenika zapravo svedoče o stradanju nekoliko desetina hiljada Srba sa područja juga Srbije koji su u jesen 1915. godine, za vreme Prvog svetskog rata, pobijeni u Surdulici od Bugara.

Naime, ovo mesto je od 1915. do 1918. godine bilo sabirni logor u koji su bugarski okupatori svakodnevno dovodili i ubijali Srbe. Procene govore da je u tom periodu ubijeno između 5.000 i 10.000 sveštenika, učitelja, advokata, činovnika, žena i dece… Da bi prikrili zločine, Bugari su spomen-kosturnicu u Surdulici sravnili sa zemljom 1943. Dan praznovanja Surduličkih mučenika, Sveti Arhijerejski Sabor je odredio 29. maj, dan kada su njihove svete mošti pohranjene u Spomen-kosturnicu 2010. godine.

I Tito slavio Svetog Savu!

Vrhunski poznavalac istorijata verske službe u Srbiji, Hadži Marko Vujičić, teolog i putopisac koji je učestvovao na prvom bogosluženju posle Drugog svetskog rata organizovanom za Badnji dan u Komandi za obuku 2014. godine, kaže za “Vesti” da je verska služba zvanično ustanovljena 12. novembra 1839. kada je prvim vojnim zakonom regulisano obavljanje verske službe u srpskoj vojsci u Kneževini Srbiji.

– Verska služba delila je dobro i zlo sa srpskom vojskom kroz oslobodilačke ratove Srbije, ona je tu bila u presudnim i odlučujućim trenucima za odbranu i oslobođenje otadžbine u Balkanskim ratovima, kao i u Velikom ratu 1914-1918. godine, kada je posle albanske golgote verska služba sačuvala moral srpskih vojnika, podoficira i oficira daleko od Otadžbine – kaže Vujičić.

On otkriva da su čak i partizani u svojim jedinicama imali sveštenike, a da je to ukinuto tek po završetku Drugog svetskog rata.

– U Drugom svetskom ratu, sve jedinice Jugoslovenske vojske u otadžbini, kao jedinice Narodnooslobodilačke vojske, u svojim formacijama, imale su predstavnike tradicionalnih Crkava i zajednica, intersantna je činjenica da su proslavu Svetog Save imali i u jedinicama NOV. Čak sam pronašao tekst u “Politici” iz 1945. godine da je maršal Josip Broz Tito lično učestvovao u proslavi Svetog Save. Posle čega dolazi do svih prekida sa religijom do 2013. godine, kada počinje novo vreme za razvoj verske službe u Vojsci Srbiji – otkriva Vujičić koji je vlasnik i velikog broja fotografija verske službe iz perioda Kraljevine Srbije, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije.

– Posebno zadovoljstvo je bilo kada su te stare fotografije iz moje kolekcije, zasijale na naslovnoj strani knjige dr Miljana Milkića “Verska služba u Srpskoj vojsci u Prvom svetskom ratu”, zatim kada je na moj predlog povodom petogodišnjice od ponovnog uspostavljanja verske službe Vojske Srbije 2018, urađena reprodukcija fotografije, koja je nastala 1931. godine, a na kojoj se nalaze oficiri 9. pešadijskog puka Prve armijske oblasti Vojske Kraljevine Jugoslavije, pravoslavni i rimokatolički sveštenik i imam, jer je tada bilo pravilo da se na sve važnije vojne svečanosti pozovu i predstavnici tradicionalnih crkava i zajednica – ističe ovaj teolog.