Privatna arhiva
TEŠKO DETINjSTVO: Sava Barbu

Anđelka Đurović iz Melburna poslala je 250 dolara Vuki Barbu, samohranoj majci troje dece iz Mramorka kod Kovina.

Ova brižna majka i njena deca su mnogo zahvalni humanosti i saosećanju čitateljki “Vesti”. Njen najmlađi sin Sava (9) je kao beba operisan od tumora na mozgu i neophodni su mu lekovi, a pored njega školuje i stariju decu, blizance Dijanu i Davora (14).

– Nemam reči da joj zahvalim na plemenitosti. Neka Anđelkina dobra dela nagradi Bog. Hvala toj divnoj ženi, želimo joj deca i ja mnogo zdravlja i sreće – kaže Vuka.

Novac je ovoj četvoročlanoj porodici bio neophodan, jer su imali veće izdatke oko priprema za “malu maturu” blizanaca Dijane i Davora.

– Sava je imao napade, jer nisam imala da mu kupim lekove i čim je novac stigao, otišla sam u apoteku da ih nabavim. Sada je, hvala bogu, zahvaljujući Anđelki, dobro – priča Vuka Barbu.

Teško je, kaže, jer Sava kasni u razvoju, na nivou je deteta od četiri i po godine i mnogo je obaveza oko njega.

– Procene su da treba da ode bar nakratko do škole, pa ga svakog dana vodim i mada ne zna da piše i računa, provede tamo dva i po sata da bi se koliko-toliko družio sa decom. Lekari kažu da je lečenje moguće samo u inostranstvu, ali nemam novca, pa nam je to nedostižno – priča kroz suze brižna majka.

I sama je bolesna, pije lekove, trpi bolove, ćuti da ne bi decu uznemirila.

Dijanu i Davora čeka upis u srednju školu u Pančevu. Biće im, kaže, potrebno za autobuske karte i užinu, pa je već počela da skuplja novac za dalje obrazovanje, kako bi imali svoju koru hleba.

– Treba 3. i 4. jula da se upišu u prvi razred srednje škole. Dijana će u ugostiteljsku da se školuje za poslastičarku, a Davor u poljoprivrednu. Za njih i Savu živim i borim se da oni budu srećni. Zato molim sve dobre ljude koji su mi do sada donirali oko popravke krova koji je prokišnjavao i omogućili da ne budemo gladni da mi opet pomognu. Molim od sveg srca – priča Vuka Barbu.

Zahvalnost “Vestima”

Vuka se zahvaljuje svim dobrim ljudima koji je nisu zaboravili.

– Ko god da mi je pomogao i ko će pomagati, bićemo i deca i ja zahvalni celog života. Takođe smo zahvalni vašoj redakciji, jer da nije vas u “Vestima”, ne znam šta bismo radili – kaže Vuka.