Vesti
Neće više da upali: Puniša bez vozila ne može da se kreće

Ceo svoj život Puniša Bošković (47), poznatiji po nadimku Pujda, obućar iz Sjenice, koji od detinjstva boluje od dečje paralize, bio je nepokretan i tek po koji korak mogao je da napravi uz pomoć štaka ili dobrih sugrađana, koji su se uvek trudili da mu u granicama mogućnosti, pomognu. Danas, kad su godine i druge bolesti pristigle, Puniši je pomoć još potrebnija. Zato su njegove komšije i prijatelji odlučili da pokrenu akciju pomoći svom dobrom i bolesnom sugrađaninu. Cilj im je da mu kupe neko jeftinije invalidsko vozilo koje bi ovom siromašnom Peštercu omogućilo da se i dalje kreće i još pomalo radi.

Jugo odslužio svoje

Punih 35 godina Puniša vozi polovnog juga, prepravljenog za invalide, sa komandama na volanu, i njime dolazi do svoje radnje u centru grada. Po tome je prepoznatljiv u Sjenici i okolini. Nažalost, auto je davno odradio svoje, često stane na ulici, pa građani pomažu Pujdi da upali ili ga svojim kolima voze do malenog kućerka na periferiji Sjenice.

– Mislili smo da mu prikupimo novac za dobra invalidska kolica (na akumulator i sl.), ali smo konstatovali da mu ovde U Sjenici, gde zima, sneg, mraz i led traju šest, sedam meseci, a leto samo dva, tri meseca, to ne bi mnogo značilo. Gde će invalidskim kolicima na minus 30 kad je ceo grad okovan ledom? Zato ćemo se truditi da mu nabavimo neki polovan auto za invalide, koji bi mu znatno olakšao život – priča jedan od Punišinih komšija i pokretača akcije.

Naglašava da pomoć očekuje i od dobrih ljudi iz dijaspore, posebno poreklom sa Peštera i Sjenice kojih je u belom svetu puno. Veruju da se takvo vozilo u Sjenici može kupiti za oko 2.000 evra, pa se nadaju i da će se možda javiti neki dobrotvor, udruženje ili neka organizacija iz inostranstva koja bi obezbedila ovu dragocenu pomoć.

Veliki borac

– Mnogo bi mi značilo kada bih mogao kolima do posla. Još moram da radim, da se prehranjujem, da kupujem ogrev i lekove, da školujem sina i pomažem mojim Sjeničanima. Ruke me još nisu potpuno izdale i još solidno vidim. Voleo bih da to bude neka opel-korsa ili neki drugi mali automobil koji malo troši, jer nemam od čega da kupujem gorivo – priča Puniša i dodaje:

– Istina, javljao mi se jedan sugrađanin koji radi u Nemačkoj, hteo je da mi pokloni jači automobil. Zahvalio sam mu se od srca, ali sam morao da odbijem njegovu ponudu, jer tako veliki i snažan automobil ne bih mogao niti imao čime da održavam.

Na nogama samo kratko uz pomoć štaka: Puniša Bošković

Omiljen u Sjenici

Uprkos neizlečivoj bolesti i teškoj hendikepiranosti, Puniša se nije predavao, radio je koliko je mogao, i još radi. U svojoj maloj radionici dnevno provodi i po 12, nekada i po 15 sati. Brinuo je o bolesnoj majci Kristini i sinu Predragu (16), srednjoškolcu. I uz svu muku koja ga je snašla i borbi za golo preživljavanje uvek se trudio da bude tačan, vedrog duha i pomogne i drugima u nevolji. Zbog toga je vrlo omiljen u ovoj varoši na Pešteru.

Osim kao vrsnog majstora obućara, Sjeničani Punišu poznaju i po dobroti. Najmlađim sugrađanima, sirotinji, izbeglicama i migrantima, pristiglim iz Sirije, Avganistana, Iraka i više afričkih zemalja, smeštenim u ovdašnjem migrantskom centru, Puniša godinama besplatno popravlja obuću. Neki su danima i mesecima pešačili i do Sjenice su stigli bosi, pa je Puniša morao da im pravi nove cipele.

– Uvek sam se trudio da onoliko koliko mi moje male mogućnosti dozvoljavaju pomognem ljudima u nevolji. Činiću to i ubuduće, dok god budem mogao. Pomoći će i meni dobri ljudi, puno je dobrote u mom gradu, Srbiji i celom svetu – ističe Puniša.

Život ga nije štedeo

Osim što je od detinjstva paralizovan, Puniša je imao peh da ga odmah nakon rođenja sina Predraga napusti supruga, pa sam brine o svom jedincu. Velika podrška bila mu je majka Kristina, koja je preminula prošle godine. Od države dobija samo socijalnu pomoć, koja je nedovoljna i za hleb, a kamoli za lekove i školovanje sina.

Kako pomoći?

Svi plemeniti čitaoci “Vesti” koji žele da se priključe akciji i pomognu Puniši Boškoviću, mogu stupiti sa njim u kontakt putem telefona na broj: +381 63 693 191 i dogovoriti se oko načina slanja i dostave pomoći. Adresa je: Jablanička bb, 36310 Sjenica. Na usluzi je, kao i uvek nadaleko poznati humanitarac Hido Muratović spreman da pomogne Puniši, a sa kojim se može stupiti u kontakt putem telefona na broj: +381 64 330 32 40, kao i Redakcija “Vesti”.

Puniša u svojoj radnji