Privatna arhiva
Darove Anđeli Milosavljević predali članovi Udruženja „Svetomir Nikolajević" Saša Radojević, Ratko Perić i Dejan Nikolajević, u prisustvu direktorke matične škole „Sveti Sava" Ane Ilić Gajić, učiteljica Jovane Perišić i Bojane Nikolić i Anđeline majke Verice Milisavljević

Udruženje “Svetomir Nikolajević”, među čijim osnivačima je i potomak ovog istaknutog Srbina, Dejan Nikolajević koji živi u Beču, darovalo je Anđelu Milosavljević, jedinog đaka osnovne škole u selu Raduša.

Odlaskom mnogih žitelja u grad i sa stalnim padom nataliteta kod nas, škola danas ima samo jednog učenika, pomenutu Anđelu, učenicu trećeg razreda. Udruženje “Svetomir Nikolajević” odlučilo je da ovoj hrabroj devojčici – jer, nije lako biti sam u celoj školi – daruje sav školski pribor i sve knjige koje su joj potrebne za ovu školsku godinu,kao i stampac i skolske ranceve – u nadi da će joj se iduće godine, kad bude u završnom razredu, još neko pridružiti.

Duga istorija škole

Škola deluje kao istureno odeljenje Osnovne škole „Sveti Sava” u Pambukovici i započela je sa radom 1937. godine kao treće odeljenje pambukovačke škole. Prve školske godine je bilo ukupno 67 učenika. U oktobru 1940. ban drinske banovine odobrio je da se u Raduši otvori nova Državna narodna škola sa jednim odeljenjem, u kojoj je do početka Drugog svetskog rata 42 učenika završilo četvrti razred. Do sredine osamdesetih bilo je više od 100 đaka koji su, došavši iz škole u Raduši, završili osmi razred u školi u Pambukovici. Od tada do danas u njoj su svoja prva znanja i saznanja stekle mnoge generacije.

Veliki čovek

Škola je 1994. dobila ime po Svetomiru Nikolajeviću, jednom od najistaknutijih Srba druge polovine 19. veka. Prešao je neverovatan put – od svog rodnog sela Raduše, preko univerziteta u Bernu, Cirihu, Berlinu, Parizu i Londonu do značajnog kulturnog, političkog, pedagoškog i humanističkog delovanja u Srbiji i Evropi. Bio je profesor i rektor Velike škole, osnivač katedre za svetsku književnost, prvi koji je u Srbiji pisao o Šekspiru, član Učenog društva i jedan od prvih akademika, osnivač društava Sveti Sava i Kralj Stefan Dečanski, predsednik Lige za mir, mason koji je od budimpeštanske lože dobio podršpku za osnivanje samostalne srpske lože Pobratim, gradonačelnik Beograda, i predsednik vlade za vreme Milana Obrenovića.

Kosmpolita i poliglota

Bio je kosmopolita najšireg formata, bliski prijatelj Bjernsona, Ibzena, Kuena Hedervarija, državnika i patrijarha, zaljubljen u domete evropske nauke i umetnosti i evropskog uma, a u isto vreme ponosan na svoj nacionalni identitet i u svakom trenutku spreman da afirmiše srpstvo. Danas, kada su ta dva aspekta antipodi, to tako prirodno saglasje kosmopolitskog i nacionalnog, koje je bilo sadržano u delovanju Svetomira Nikolajevića njegova je najznačajnija odlika. Svetomir je govorio sedam jezika i, kao veliki pacifista i predsednik Svetske lige za mir, bio prvi Srbin koji je nominovan za Nobelovu nagradu. Budući da je to bilo ratne 1915. godine, Nobelova nagrada za mir nije dodeljena.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here