ZAGREB – Zoran Milanović zaista nije trebao otići u Australiju, jer je kod kuće ostavio prazninu u medijskom prostoru koju će teško biti ispuniti ovih 12 dana oduševljenjem tamošnjih načelnika predgrađa koji su zahvaljujući njemu prvi put u životu vidjeli premijera jedne države uživo. Folklor je otići na tako dugotrajno putovanje obrazlažući to potrebom za čvršćim vezama tamošnje hrvatske zajednice s maticom. Uostalom, tipični i većinski hrvatski iseljenici koliko sutra hrvatskog su premijera dočekali transparentima "Titov lutak" iako bi ga najradije zalili kantom govana. Kao što je to usred Splita nedavno učinio anonimni govnaš književniku i novinaru Anti Tomiću dok je usred dana mirno pio kavu, piše Branko Mijić u svojoj kolumni.
x I koliko god Zoran Milanović i Ante Tomić bili različiti i nespojivi, u ovom slučaju ih povezuju upravo fekalije, odnosno da ih govnima tretiraju oni koji ih ne priznaju svojima, dakle pravim Hrvatima. Džaba im i Sinj i Imotski, rodoslovna stabla i preci, oni će u zamrznutim mozgovima ostati neprijatelji, komunjare, Jugoslaveni… I pri tom im ni činjenica da su u najboljim četrdesetim godinama života neće pomoći kao dokaz da sve i da hoće ne mogu biti ortodoksni titoisti i jugoslavenčine.
x Jedna naizgled politički nezanimljiva vijest prokapala je našim portalima, a koja kaže: "Ko god da je očekivao bilo koju vrstu netrpeljivosti na nacionalnoj osnovi u Krnjaku, bio je u velikoj zabludi, vidjelo se da će biti i prije nego je na binu stupila zvijezda večeri, Lepa Brena, kojoj je skandiralo između četiri i pet hiljada, uglavnom mlađih ljudi, iako smo vidjeli i cijele obitelji, pa čak i nekoliko bakica s maramama na glavama. Da je tomu tako, potvrdila je "Jugoslovenka", pjesma koju je Brena otpjevala zajedno s nekoliko hiljada glasova koji su ovdje stigli iz svih dijelova Hrvatske, ali i iz Slovenije i BiH… Pod šatorom usred Hrvatske, u nedavnom ratu teško pogođenom kraju, zborno se pjeva pod ravnanjem jedne od posljednjih ikona jugoslavenstva?! I nikome ne pada na pamet Brenu prozvati Titovom lutkom, a ne daj bože oskvrnuti je govnima kao tamo nekog hrvatskog književnika.
x Fahretu Jahić su Zagreb i Hrvatska dočekali poput prvoklasne zvijezde. Finale je eto bilo u malom mjestu koje je izbrojalo dvostruko više publike nego što ima stanovnika, a spomenuti izvještaj zaključuje: "Za ljubitelje ove vrste muzike definitivno je to bio spektakl, a Lepa Brena pokazala je da je balkanska kraljica folka." Niko tu titulu ne spori, samo kako to možemo biti tolerantni u Krnjaku, a nismo u Splitu? Zašto Breni ovacije, a Tomiću fekalije, zašto se "Jugoslovenki" aplaudira, a "Ništa nas ne smije iznenadit" provocira? Ili smo živjeli u zabludi pa nismo znali da postoje dobri i loši Jugoslaveni…
