Vesti
Svi na okupu: Deca porodice Filimonović

Vredna pomoć od ukupno 600 američkih dolara, koju je iz okoline Njujorka poslala porodica Kapetanović, rodom iz Bosne i odranije poznata po humanosti i dobroti, stigla je ovih dana u Novi Pazar, na Peštersku visoravan i Goliju i već je uručena dugogodišnjim štićenicima našeg Humanitarnog mosta u ovom kraju.

Donacijama od po 200 dolara radovali su se: Vukomir Tomović iz novopazarskog naselja Šestovo, samohrani otac koji godinama, teškom mukom, sam brine o nepokretnim sinovima Ivanu i Predragu i Slobodan Bandović iz sela Gradac kod Sjenice, siromašni nadničar, koji jedva prehranjuje majku Mariju, suprugu Stanku i decu Stefana, Radišu, Petra i Milicu.

Vredne donacije od po 100 dolara porodica Kapetanović poslala je i bolesnom Hidajetu Pljakiću iz sela Oraše kod Tutina, koji tri decenije živi i radi bez obe noge i hrabro se nosi sa siromaštvom i svim životnim nedaćama, i sedmočlanoj i siromašnoj porodici Zorana Filimonovića iz Muhova na Goliji kojoj su prošle godine naši čitaoci pomogli da adaptira davno započetu kuću, dogradi kupatilo i kupi najneophodnije aparate za domaćinstvo i nameštaj.

– Moja muka traje četiri decenije, skoro od Ivanovog i Peđinog rođenja, delio sam je sa pokojnom suprugom Zorkom, zajedno smo obilazili bolnice i lekare po Novom Pazaru, Kragujevcu i Beogradu, na žalost, Ivanu i Peđi nije bilo leka, nepokretni su i vezani za invalidska kolica – ističe Vukomir.

On kaže da su mu humani ljudi mnogo pomogli.

– Dobri ljudi su nam pomogli da se iz zabitog Pasjeg Potoka na Rogozni preselimo u Novi Pazar, da sagradimo kuću i budemo bliže lekarima, Zorka nije dočekala useljenje, duže od decenije našim sinovima ja sam i otac i majka, da nije bilo pomoći čitalaca “Vesti”, koja traje punih 25 godina, ko zna da li bih još bili u životu. Hvala porodici Kapetanović, njihovu donaciju potrošićemo za Ivanove i Peđine lekove, namirnice, ogrev i struju, hvala beskrajno svima koji nam pomažu da preživimo u ovim teškim vremenima – u jednom dahu govori Vukomir.

I druga donacija ide u prave ruke.

– Mi ćemo većinu ove donacije potrošiti za lečenje srednjeg sina Radiše koji ima smetnje u govoru i već dugo radi sa logopedima u Novom Pazaru i Sjenici, ako nešto ostane kupićemo deci nešto od obuće i obnovićemo zalihe brašna – kaže Slobodan Bandović, siromašak iz sela Gradac na Pešteru koji svoju porodicu prehranjuje uz pomoć narodne kuhinje u Sjenici i naših čitalaca.

Na žalost u kuću ova porodica ne može da se useli.

– Dijaspora nam je izgradila i opremila novu kuću u koju dve godine ne možemo da se uselimo, jer nemamo struju, deca domaće zadatka pišu uz svetlo sveće ili petrolejke. Dobri ljudi iz celog sveta želeli su da nam pomognu, ali ne i sjenička elektrodistribucija koja nam ne da svetlo, jer smo kuću gradili bez projekta i dozvole, ceo Pešter tako je izgrađen, samo na nama sirotinji demonstriraju snagu pravne države – jada se Slobodan i moli da dobrotvorima iz Amerike prenesemo velike pozdrave i još veću zahvalnost.

Duže od dve i po decenije naši čitaoci su i uz Hidajeta Pljakića iz sela Oraše kod Tutina kome su, nakon smrazavanja u snegu, amputirane obe noge, sagradili su mu kuću, kupili “motorna” invalidska kolica, pomogli da prehrani decu… Pomažu mu i da se preseli u Novi Pazar gde će biti bliže lekarima.

Beskrajno hvala!

– Do sada sam se kretao puzeći i tako ponešto radio, na žalost, ruke su mi oslabile, a stigle su me i mnoge druge bolesti, pošto je i supruga Bajramka težak invalid i skoro nepokretna, a čekaju je i dve teške operacije, nema nam više života na Pešteru, hvala beskrajno svima koji nam pomažu, Bogu se molimo za sve naše dobrotvore, za naše i njihovo zdravlje – naglašava Hidajet.

Zbrinuta cela porodica

Godinama su supružnici Filimonović iz Muhova na Goliji živeli u hladnoj kući bez prozora, vode i kupatila, a njihovo petoro dece zimi se smrzavalo bez tople odeće i obuće, bilo je i dana kad su gladovali. Tokom prošle godine naši čitaoci su im pomogli da završe ranije započetu kuću, uvedu vodu, urede kupatilo, kupe najneophodnije aparate za domaćinstvo i nameštaj.

Naš život sada ima smisla, živimo u toplom, presrećni smo zbog kupatila, deca su dobro obuvena i obučena, imaju knjige i školski pribor, hvala svima koji nam pomažu, i ovu donaciju potrošićemo na decu – poručuje ovaj siromašni gorštak sa Golije.