Privatna arhiva
Osmesi sve govore: Grupni portret Milićevića

U domu mnogobrojne porodice Milićević iz Dortmunda sve odiše ljubavlju prema folkloru. Igra je spojila Jelenu i Radeta i dovela ih u Nemačku, a tim umetničkim stopama nastavili su i njihovi naslednici.

I Jelena i Rade su rođeni u Skeli nedaleko od Obrenovca. On je tada bio koreograf folklornog ansambla KUD “Miloje Beljinac” u njihovom selu.

– Obostrane simpatije prerasle su u ljubav kada sam ja imala 17, a Rade 30 godina. Odmah smo počeli da sanjamo venčanje i veliku porodicu.

Radetov talenat u to vreme su, priča Jelena, prepoznali i osnivači centra za očuvanje tradicije i kulture Termoelektrane “Nikola Tesla” u Obrenovcu (TENT). Ubrzo su fokloraši TENT-a postali pravi ambasadori srpske kulture u Evropi.

Snovi postali java: Jelena i Rade

– Rade je sa obrenovačkim folklorašima prokrstario Evropom. Najlepša sećanja nosi iz Grčke, Bugarske, Malte, Rusije, Španije, Francuske, Belgije i Nemačke. Moram reći da je moj Rade bio pravi Kazanova – priznaje Jelena.

Prst sudbine je hteo da KUD TENT 1989. gostuje u Dortmundu na poziv KUD-ova “Goce Delčev” i “Veljko Vlahović”. Domaćini su majstoru igre Radetu predložili da ostane u Dortmundu i postane koreograf ova dva kluba. U jesen iste godine Jelena i Rade su stigli u ovaj nemački grad. U maju 1990. Jelena i Rade su se venčali u Generalnom konzulatu SFR Jugoslavije u Diseldorfu. Novostečeni prijatelji pobrinuli su se da im obezbede odgovarajući smeštaj u Dortmundu gde i danas žive.

– Naši snovi o velikoj porodici su se, bogu hvala, ostvarili. U avgustu 1991. rodio nam se sin Mirko. Već naredne godine porodičnu sreću uvećala je Marija koja nam je stigla u julu 1992. Godinu kasnije, u oktobru 1993. zadivila nas je Divna. Mileta se rodio u januaru 1998, a u avgustu 1999. stigao nam je Stevan kao sedmi član porodice, a naše peto dete. Najmlađi sin Dragutin rođen je 2006. Sin Mirko još studira informatiku na Tehničkom univerzitetu Dortmundu, Marija je asistentkinja u stomatološkoj praksi. Divna radi u sudu, a Mileta i Stevan su studenti informatike, dok Dragutin još ide u školu. Marija i Divna su nam podarile i unučiće.

Folkloraši majke Jelene

Naravno, velika porodica postavlja i određene zahteve. Rade je kupio minibus kako bi svi zajedno dolazili na odmor u Obrenovac. Na prednjoj strani vozila stavio je tablicu sa znakom “Dortmund – Obrenovac”. Nije Rade vozio samo svoju porodicu. Ovim minibusom su putovali i njegovi folkloraši po celoj Nemačkoj pa i Evropi.

Pravi maestro

Maja Petrović iz Reklinghauzena ističe da je Rade pravi maestro igre.

– Radeta Milićevića poznajem dugi niz godina. Folklor je bio taj koji nas je upoznao i sprijateljio. Krenula sam sa svojom decom, sada već davnih devedesetih u Izerlonu, posle toga u Gelzenkirhenu a 2008 osniva se KUD Izvor u Reklinghauzenu i angažujemo Radeta za koreografa. Pokazao se kao vrsni pedagog i divan čovek. Nije bilo lako naučiti dečicu prve korake, pošto većina u tom uzrastu nije znala koja je leva a koja desna strana. Sada su to već momci i devojke koji su ponos Izvora.

Jelena i njene uzdanice

Hvala majci

– Naša majka je omogućila da budemo ono što jesmo. Njena najveća vrlina je bila da nas usmeri i da nam pomogne da pronađemo sebe i svoju put u budućnost. Hvala joj na svemu – skoro uglas potvrđuju sinovi i kćerke Jelene i Radeta Milićevića.

Blistava karijera

Rade je, pored KUD-ova “Goce Delčev” i “Veljko Vlahović”, bio koreograf i mladog ansambla Pravoslavne zajednice “Sveti Petar Cetinjski” u Dortmundu. Nastala je prava jagma za vrsnim stručnjakom, pa je prihvatio poziv Jugoslovenskog kulturnog centra “Vuk Stefanović Karadžić” u Lipštatu, a potom je radio sa igračima KUD “Njegoš” u Hamu, kao i s igračima SPCO “Sveti Luka” iz Dortmunda.

Na spisku onih koji su priželjkivali velikog majstora, kako su Radeta nazivali dragi prijatelji, našli su se i Jugo klub Jedinstvo iz Mengladbaha, “Njegoš” iz Gelzenkirhena, pa Srpski kulturni centar Iz Lidenšajda, Srpski kulturni centar “Dr Zoran Murganić” iz Zigena, Srpsko crkveno folklorno društvo Božur iz Altene, KUD Izvor Reklinghauzena, pa Radost iz Esena, Mladost iz Dortmunda kao i Srpski kulturni centar “Nikola Tesla” iz Hagena, Dijamanti iz Vupertala i Sloga iz Gelzenkirhena.