VUKOVAR – Nakon premijera, predsjednika države i predsjednika Sabora, Štab za obranu hrvatskog Vukovara obavještava nas da u ‘grad heroj’ nisu dobrodošli ni Rade Šerbedžija, pa valjda onda ni Anđelina Džoli, pod čije se, kažu, ‘skute sakrio’. A da stožeraši skrate tu priču pa da na svojim stranicama objave popis nepoželjnih, piše Bojan Stilin u svom komentaru. Možda se i vi pronađete na njemu! Vrelog ljeta i rane jeseni 1970., Vukovarci (barem oni koji još žive) sjećaće se po nesvakidašnjem događaju, koji je poremetio svakodnevicu podunavskog gradića sastavljenu od kupanja, roštiljanja i ubijanja komaraca uz špricer. U grad su stigle face – Jul Briner, Džejn Birkin i Eli Valah – snimati pustolovnu američko-francusko-talijansko-jugoslavensku koprodukciju ‘Romansa konjokradice’.
x Više od samog filma Vukovarcima je imponovala darežljivost produkcije prema lokalnim statistima te su tog ljeta mnogi zabilježili svoje prve filmske uloge, a usto zaradili i koji dinar. Sve što su morali raditi bilo je isto ono što su radili i inače – praćakati se po Dunavu i trčkarati vučedolskim muljem, i ne petljati se puno sa glumcima, koji su ionako spavali u iločkom dvorcu udaljenom 40-ak kilometara. Ova epizoda jedna je od rijetkih vukovarskih mitskih priča, i kao takva zabilježena je u dokumentarcu ‘Vukovar moje mladosti’, koji portretira predratnu atmosferu idiličnog podunavskog gradića kome se u zlatnim vremenima zalomilo da ugosti i holivudske face. Gotovo 35 godina i jedan rat kasnije, svjetske zvijezde više nisu tako dobrodošle, pa sa stranica Stožera za obranu hrvatskog Vukovara grmi prijetnja Šerbedžiji i podsjećanje na njegovu šutnju tokom agresije na Hrvatsku (koji je, usput, svoje formativne godine proveo u 20 km udaljenim Vinkovcima). I po već uobiočajenom obrascu traže od glumca da se pokloni ‘hrvatskim žrtvama’ – kao da to već nije učinio prethodni predsjednik Srbije Boris Tadić, kojega su branitelji pritom također htjeli potjerati iz grada.
x U svom militantnom gnjevu, stožeraši ignorišu činjenice da svojom reakcijom rade reklamu Šerbedžiji, ali i samoj Anđelini, koja će od žene nad čijom fizičkom dezintegracijom lamentira cijeli svijet ponovno postati velika regionalna humanitarka (unatoč lošem filmu ‘U zemlji krvi i meda’). No ono što ovdje stvarno brine jest učvršćivanje paralelnog uređenja koji je silu već demonstrirao razbijajući ćirilične ploče i segregirajući vrh države iz povorke sjećanja, a sad pretenduje određivati ko je u Vukovar dobrodošao, a ko ne… Nije li onda jednostavnije objaviti popis nepoželjnih osoba u Vukovaru, pa da znamo na čemu smo? Ili bi to ipak pomalo podsjećalo na ljeto 1991., kad je dozvole za, istina, izlazak iz grada izdavao sekretar narodne obrane Tomislav Merčep…
