M. Karović
Čedomir Antić

Srbiji je potreban novi početak. Tokom proteklih 30 godina tri puta smo počinjali iznova: 1990, 2000. i 2012. godine i mada je 2000. uspostavljen nekakav sistem koji i danas nekako funkcioniše, očigledno je da su neuspesi veći od uspeha – kaže za “Vesti”, predsednik Naprednog kluba, istoričar Čedomir Antić.

On je u javnost izašao sa Predlogom od pet tačaka oko kojih opozicija treba da se ujedini, a podrazumeva novi ustav, nezavisno sudstvo po rumunskom modelu, progresivni porez, jeftiniju državu i ograničenje mandata nosilaca vlasti.

Šta bi doneo novi ustav u odnosu na postojeći?

– Ključni problem nije ustav, već način na koji bi se do njega došlo. Ustav donesen 1990. usvojila je jednopartijska skupština, bez debate, po volji i meri interesa Slobodana Miloševića. Tada je posebnim referendumom režim opravdan, pa smo ustav za demokratsku Srbiju doneli nedemokratski navodno “zbog suvereniteta nad AP Kosovom i Metohijom”. Drugi je donet 2006. u sporazumu četiri najznačajnije stranke, a poslanici su tekst najvišeg zakonodavnog akta videli na dan kad su o njemu glasali i nije bilo rasprave,

Ali, građani su 2006. na referendumu većinski bili za postojeći Ustav.

– Referendum je bio zasnovan na nepotpunim biračkim spiskovima iz kojih je isključeno oko 17 odsto stanovništva, trajao je dva dana, a tokom procesa izjašnjavanja zloupotrebljena je SPC i pitanje je da li je zaista uspeo. Na takvim temeljima se ne gradi slobodna država. Naši su kneževi i kraljevi, u većoj meri, na demokratski način donosili ustave.

Verujete li da opozicija, ako bi došla na vlast, mogla da se složi oko teksta ustava?

– Novi ustav bio bi plod rada Ustavotvorne skupštine. Pogrešno je očekivati da se neke stranke ili većina oko nečega prvo saglase. Važno je da se Ustavotvorna skupština legitimno i demokratski o svemu izjasni: od statusa i postojanja pokrajina, preko stava o KiM, modelu rešenja, do pitanja regionalizacije, ekonomske i socijalne prirode države, oblika vladavine… Ukratko, narod je izvor vlasti, a ne njeno opravdanje.

Možete li da pojasnite predlog nezavisnog sudstva po rumunskom modelu?

– Rumunija je dobar primer. Tamo je ovlašćena sudska komisija dobila zadatak da pročisti sudstvo i analizirala je rad sudija tokom, recimo, deset godina. Kod nas je središte korupcije u tužilaštvima, pa reformu treba proširiti. Ta analiza može biti izvršena i pod šiframa. Pronalazak određenog broja proceduralnih grešaka i opstrukcije pravde sudija i tužilaca vode ka njihovom odstranjivanju iz službe i ako je potrebno, sudskom procesuiranju. Potom sudstvo treba učiniti nezavisnim i superiornim kao u SAD. Stvari su jednostavne, samo posle političari neće moći da utiču na sud. To je kod nas teško, jer naša politička kultura, bez obzira na retoriku, ne prihvata nezavisnost sudstva.

Kako bi funkcionisao sistem “progresivnijeg poreza”?

– Osnova funkcionisanja države je poreska politika. Mnogo je učinjeno uvođenjem PDV, ali taj proces nije dovršen. Treba nam promišljena i konsekutivna fiskalna politika koja će olakšati poslovanje, umesto da otežava. Ne sme biti izuzetih od poreza, a NK je i za prekid sa praksom socijalne podele. Naša je zamisao da budu uvedeni porezi kakve imaju razvijene države, a prvi među njima je istinski porez na nepokretnu imovinu, posebno onu nekorišćenu, na neobrađeno poljoprivredno zemljište i na nasleđe. Konačno, porezi moraju biti progresivni, bogati ne mogu da koriste sve blagodeti socijalne države, tako da nije isto na primer kupiti prvi ili hiljaditi stan.

Kakva treba da bude “jeftina država” za građane?

– Reforma poreza učiniće državu vlasništvom građana. Većina više neće doživljavati državu isključivo kao zajednički resurs, kritikujući korupciju samo zbog personalnih rešenja, a ne iz prinicipa. Uništenje partijske države, ukidanjem više mandata vlastodršcima i konfiskovanjem imovine prebogatim strankama koje su se napljačkale u jednopartijskom režimu, pod sankcijama i tokom tranzicije i racionalizacija zakonodavne i izvršne vlasti, te postepena i održiva reforma državne uprave i lokalne samouprave, dovešće veoma brzo do pojeftinjenja države. Najveća ušteda dogodiće se kada država sanira penzioni fond, isplati mu šta je dužna, pa ga reformiše i isključi sa godišnjeg budžeta.

Na koliko biste ograničili mandat predsednika države, vlade i parlamenta?

– Na jedan mandat od četiri godine, a u slučaju predsednika republike, na pet godina. Za uspostavu smo moderne parlamentarne monarhije po uzoru na Britaniju i Norvešku. Ako ostane predsednik države, bilo bi dobro da bude izmenjen način njegovog izbora. Da bude uveden grčki model prema kome parlament u složenoj proceduri, što je moguće širom saglasnošću vlasti i opozicije, bira šefa države formalnih i ceremionijalnih ovlašćenja, iz reda političkih veterana ili uglednika.

Lokalni šerifi

Kako birati vlast i treba li smanjiti broj ministara i poslanika?

– Bilo bi dobro da poslanici budu birani po većinskom sistemu. Protiv sam nezavisnih kandidata, jer lokalni šerifi kao izabrani poslanici izlaze na tržište i prodaju se onome ko je spreman da njima i njihovim siromašnim sredinama preda novac iz budžeta koji nisu zaradili. Treba nam sistem koji podstiče kandidaturu ispred neke od stranaka, kao i da se Srbija zbog najvećih regionalnih razlika u Evropi, regionalizuje. NK je 2011. izneo predlog da se uspostavi gornji doma skupštine i senat koji ne bi predstavljao regione, već izborne jedinice veće od okruga. Građani bi direktno birali deo senatora, a deo bi imenovale važne nacionalne ustanove. Poslanika bi moglo biti recimo 101, senatora 29, što bi donelo priličnu uštedu pošto bi ih bilo čak upola manje nego sada.

Nosilac Velikog krsta ordena Belog orla

Čedomir Antić je rođen je 1974. Vanredni je profesor na Odeljenju istorije Filozofskog fakulteta u Beogradu, na kojem je diplomirao 1999. kao prvi u generaciji, magistrirao i doktorirao 2008. Master je odbranio na Fakultetu istorije, Univerziteta u Bristolu u Velikoj Britaniji.

Univerzitetsko udruženje profesora i naučnika Srbije dodelilo mu je 2001. nagradu “Vojislav K. Stojanović” kao najboljem studentu u Srbiji. Severnoameričko društvo za srpske studije je njegovu knjigu “Ralph Paget: A Diplomat in Serbia”, proglasilo najboljim delom o istoriji Srbije na engleskom. Autor je 24 knjige i najprodavanijeg udžbenika Istorija za sedmi razred.

Član je Krunskog saveta Aleksandra Karađorđevića i nosilac Velikog krsta ordena Belog orla. Oženjen je i otac dvoje dece.