Youtube/Paki Iron
Zadužbina kralja Petra Prvog: Crkva Svetog Đorđa

U tišini hrama na vrhu Malog Oplenca našlo se pet vladara dinastije Karađorđević i 24 člana najuže porodice. U dva sarkofaga od venčačkog mermera, na dva počasna mesta u južnoj i severnoj pevnici, na gornjem prostoru crkve počivaju rodonačelnik dinastije – vožd Prvog srpskog ustanka Đorđe Petrović – Karađorđe (1762-1817) i njegov unuk, ktitor hrama, kralj Petar Prvi Karađorđević (1844-1921).

U kripti su imena još trojice vladara – kneza Aleksandra Karađorđevića, sina Karađorđevog, kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, ubijenog prilikom zvanične posete Francuskoj u Marseju, 1934. godine i kralja Petra Drugog Posmrtni ostaci kralja Petra Drugog su ekshumirani 17. januara 2013, u Libertvilu, da bi bili preneti u crkvu Svetog Đorđa na Oplencu. Državna sahrana sa četiri člana porodice Karađorđević obavljena je 26. maja 2013. Na Oplencu je sahranjena i Petrova supruga, kraljica Aleksandra, čiji su posmrtni ostaci preneti iz Grčke. I posmrtni ostaci Marije Karađorđević (1900-1961), žene kralja Aleksandra i majke poslednjeg jugoslovenskog kralja Petra Drugog, preneti su 2013. iz Engleske u Srbiju.

U vreme prenošenja posmrtnih ostataka kraljice Marije, istoričari i članovi državne komisije su potvrdili da je u Titovom sefu pronađen skupocen orden – orden Karađorđeve zvezde, optočen brilijantima. Inače, odlukom tadašnjeg predsednika Srbije Tomislava Nikolića, Karađorđevićima je ovaj orden već vraćen i bio je izložen na sahrani na Oplencu.

Na Oplencu su sahranjeni i knez Aleksandar i sin kneza Pavla Karađorđevića i kneginje Olge.

Najbolnije sećanje

Princ Tomislav Karađorđević 2000. je položen u kriptu crkve na Oplencu, u prisustvu članova porodice i nekoliko hiljada građana. Prvi je član kraljevske porodice koji se trajno vratio u Srbiju, početkom 1992. godine, kad se nastanio u Zadužbini kralja Petra Prvog Karađorđevića na Oplencu, koji je ubrzo postao meka za sve one koji su hteli da lično sretnu poslednjeg živog sina kralja Aleksandra Prvog. Tomislav je govorio da je u srpskoj tužnoj istoriji jedno od najbolnijih osećanja kad ti “večnaju pamjat” pevaju u tuđini.