K. Nedeljković
Bez ikog svog: Dragica Vasić i Gordana Mihailović

Težak usud usamljenih sestara u penziji, Dragice Vasić (64) i Gordane Mihailović (67) iz Zemun polja, rodom iz sela Cvetovac kod Lazarevca, ne može ostaviti ravnodušnim nikoga ko čuje njihovu životnu priču i nevolje sa kojima se svakodnevno suočavaju. Da bi makar malo olakšao njihovo teško breme, naš plemeniti čitalac iz Nemačke, anonimni donator iz Bad Homburga koji svake godine pomogne na desetine štićenika Humanitarnog mosta izdvojio je za njih 200 evra. Pomoć je, prema rečima sestara stigao u više nego dobar čas, jer su sasvim ostale bez lekova, a nekako i bez nade da će im bilo ko i pomoći da predahnu od svakojakih briga, jer one nemaju nikog svog.

U pravi čas

– Hvala tom divnom čoveku po sto puta. Ne samo što nam je razgalio srce, već i pomoć uputio u pravi čas da kupimo lekove koji su nam nedostajali. Pošto smo slabog zdravlja i sestra i ja, moramo posebno da se pazimo od korona virusa. Nije nam nimalo lako pala izolacija, a moramo i sad da je se dobro pazimo, jer ne znamo da li bi je i preživele. Već danima brinemo šta ćemo i kako ćemo, jer smo ostale bez najneophodnijih medikamenata, čini mi se da nas još jedino to drži u životu. Brige pristiskaju sa svih strana, a naše penzije kojima još otplaćujemo lečenje moje preminule ćerke, ne mogu biti dovoljne za sve što nam je potrebno. Da ima nade i za nas, pokazao nam je ovaj divan gest dobročinitelja iz Nemačke, zbog čega našoj zahvalnosti nema kraja – rekla je Gordana Mihailović.

Razlog zbog koga ove dve penzionerke nemaju nikog svog, zbog čega i nema ko da im pomogne sem dobrih ljudi, počinje još iz njihovog najranijeg detinjstva. Dok su bile još male devojčice, ostale su bez majke koja je preminula u 30. godini. Budući da se njihov otac nakon toga ubrzo oženio i napustio ih, porodicu sa majčine strane nisu imale, a sa očeve ih niko nije prihvatio, tada trogodišnja Dragica i sedmogodišnja Gordana ostale su same na svetu. Lišene roditeljske ljubavi, detinjstvo su provele po domovima i hraniteljskim porodicama, razdvojene. Tek kad su postale devojke, saznale su jedna za drugu, pa su uspostavile pravu sestrinsku vezu. Dragica se po završetku više škole zaposlila kao medicinska sestra u Kliničkom centru Srbije i konačno započela sopstveni život, bila srećna i ispunjena, jaka i zdrava devojka od 25 godina, ali sve je to palo u trenu kada je zaražena hepatitisom A od pacijenta.

Hod po mukama

Tada je ponovo krenuo njen hod po mukama. Posle više godina borbe za zdravlje, Dragica je uspela da se oporavi, a potom i nastavi rad u jednoj predškolskoj ustanovi, s pola radnog vremena. Nakon dve decenije, Dragica je i zvanično penzionisana, budući da je njeno zdravstveno stanje bilo veoma delikatno i zbog drugih životnih tragedija kroz koje je prošla zajedno sa sestrom Gordanom.

– Kao što sam već pomenula, Gordani i meni najveći problem predstavlja naše zdravstveno stanje, zbog koga smo se i usudile da se obratimo za pomoć ljudima koje ne poznajemo. Da bismo izbegle operaciju ili ostale invalidi, potrebne su nam specijalne ampule “prolia”, koje se daju za popunjavanje hrskavice. Tačnije, da bi se fiksirali pršljenovi s kojima imamo probleme. Same ne možemo da ih obezbedimo. Uprkos svemu što nas je snašlo u životu, borimo se koliko možemo jer ne želimo da padnemo u postelju. To bi nas sasvim dotuklo, jer nas dve nemamo na koga da se oslonimo. Ostale smo bez najmilijih: Gordana bez supruga i deteta, same smo na svetu. Jednostavno, sudbina je tako htela. Prihvatile smo to najbolje što možemo. Kad bi nam još neko pružio podršku, to bi nam dalo i novu snagu da preživimo nedaće koje nam je život nametnuo, jer Dom za nas nije opcija, to bi nas sasvim dotuklo – istakla je Dragica.

Puna kesa lekova svaki dan

Šaka lekova svaki dan

– Koliko god da sam jaka, psihički ne bih mogla da podnesem da padnem u postelju. Istina je da Gordana i ja pijemo šaku lekova zbog depresije i stresa koje smo preživele, izgubivši najmilije. Naš život je gorak poput pelina koji svakodnevno uzimamo kao terapiju. Zato nam je svaka podrška lek i za dušu – kazala je Dragica.

Kontakt za pomoć

Plemeniti čitaoci “Vesti”, koji žele da pomognu Dragici i Gordani, mogu stupiti sa njima u kontakt putem telefona na broj: +381 60 57 40 333 i dogovoriti se o načinu slanja i dostave pomoći. Ili uputiti novčanu pomoć iz Srbije na tekući račun Dragice Vasić: 200-121121409-26 (Poštanska štedionica).