U čuvenoj dvorani Ariston, gde se održava festival Sanremo, Goranu Bregoviću sinoć je uručena najveća nagrada Premio Tenko, koju Italijani dodeljuju za životno delo. Muzičar je kao ovogodišnji laureat sa svojim Orkestrom za svadbe i sahrane održao mini-koncert koji je prenosila nacionalna televizija RAI. Specijalno za ovu priliku najavio je izlazak novog albuma naredne godine na svim platformama i predstavio je prvi singl “Ouzo and banana”. Ranije tokom dana Bregović je održao veoma posećenu konferenciju za medije.
Kada se kaže Goran Bregović, to nije samo istorija balkanske muzike, već istorija i muzika čitavog jednog sveta. Jedno od pitanja bilo je da li se prepoznaje u toj definiciji.
– Hvala vam na nagradi. Divno je kad jedna zemlja koja ima Verdija, Pučinija i Monteverdija pokaže interes za kompozitora kao što sam ja, koji dolazim iz jedne vrlo male muzičke kulture, ako se uporedi s vašom. Uz ovo priznanje shvatam da moj posao ima smisla. Našao sam se u društvu Nika Kejva. Mi s Balkana imamo muziku koja je malo poznata, ali onu koja je meni oduvek ličila na jednog lepog Frankenštajna. Tokom pet vekova imali smo strašnu granicu – direktnu granicu između pravoslavaca, katolika i muslimana, a tu su bili i Jevreji. I iz toga je izašao taj mali Frankenštajn, kojeg možete čuti u mojoj muzici – i kojeg ja, prosto, ne mogu da izbegnem. Ta muzika dolazi iz mesta gde se muzika oduvek pravila da bi se pilo.
U čuvenoj dvorani Ariston, gde se održava festival Sanremo, Goranu Bregoviću sinoć je uručena najveća nagrada Premio Tenko, koju Italijani dodeljuju za životno delo. Muzičar je kao ovogodišnji laureat sa svojim Orkestrom za svadbe i sahrane održao mini-koncert koji je prenosila nacionalna televizija RAI. Specijalno za ovu priliku najavio je izlazak novog albuma naredne godine na svim platformama i predstavio je prvi singl “Ouzo and banana”. Ranije tokom dana Bregović je održao veoma posećenu konferenciju za medije.
Kada se kaže Goran Bregović, to nije samo istorija balkanske muzike, već istorija i muzika čitavog jednog sveta. Jedno od pitanja bilo je da li se prepoznaje u toj definiciji.
– Hvala vam na nagradi. Divno je kad jedna zemlja koja ima Verdija, Pučinija i Monteverdija pokaže interes za kompozitora kao što sam ja, koji dolazim iz jedne vrlo male muzičke kulture, ako se uporedi s vašom. Uz ovo priznanje shvatam da moj posao ima smisla. Našao sam se u društvu Nika Kejva. Mi s Balkana imamo muziku koja je malo poznata, ali onu koja je meni oduvek ličila na jednog lepog Frankenštajna. Tokom pet vekova imali smo strašnu granicu – direktnu granicu između pravoslavaca, katolika i muslimana, a tu su bili i Jevreji. I iz toga je izašao taj mali Frankenštajn, kojeg možete čuti u mojoj muzici – i kojeg ja, prosto, ne mogu da izbegnem. Ta muzika dolazi iz mesta gde se muzika oduvek pravila da bi se pilo.