Youtube/zistevan
Na udaru: Manastir Svetog Joakima Osogovskog

Svojatanja srpskih svetinja ne prestaju, pa tek što su u Severnoj Makedoniji srpski vladari prekršteni u makedonske, sa Kosova se ponovo čulo da su srpske svetinje albanske. U manastiru Svetog Joakima Osogovskog kod Krive Palanke su, kako je saopštio Kulturno-informativni centar Srba u Severnoj Makedoniji SPONA, umesto originalnih natpisa nad likovima svetih careva Uroša i Lazara, i kraljeva Milutina i Stefana Dečanskog, pa svetitelja Nikodima arhiepiskopa srpskog i Stefana Prvovenčanog, upisani Sveti carevi Vladimir Kievski, Jovan Milostivi, Konstantin Veliki, Sveti Nićifor Foka, kao i arhiepiskop ohridski Konstantin Kavasila i car Justinijan Prvi. Ubrzo potom su “Pećke vesti” (Peja njuz) na albanskom objavile na Fejsbuku da je Pećka patrijaršija albanska pravoslavna crkva.

Krivotvorenje prošlosti zarad političkih ciljeva, tumače sagovornici “Vesti” ovu pojavu iz stručnog ugla. Istorija se, kaže politički analitičar Branko Radun, prekraja radi učvršćenja identitetske nacionalne pozicije i prava na državu i teritoriju.

– Kod međunarodne arbitraže kome pripada Makedonija posle balkanskih i Prvog svetskog rata, glavni srpski argument su bile crkve i manastiri sa freskama srpskih vladara, gde nije bilo nijednog makedonskog vladara. Njihov i problem kosovskih Albanaca je što na teritoriju na kojoj su, borbom za istoriju, hoće tapiju na državu, a nemaju svoje već srpske i turske spomenike. Na Kosovu falsifikuju istoriju pričom o pravoslavnim Albancima i navodnim džamijama od kojih su Srbi pravili crkve – ukazao je Radun.

Ovo lažiranje istorije nije novo u Severnoj Makedoniji gde su, podseća ovaj analitičar, već svojatani znameniti Srbi Aleksandar Veliki i Marko Kraljević.

– Spor u Makedoniji sa SPC ima identitetske aspekte, odnosno naum da dovrše proces formiranja makedonske nacije, a idu od istorije Aleksandra Velikog, u čije je vreme srpska prestonica bila Skoplje. Princip je: nemaš svoje, ukradi tuđe – ocenio je ovaj analitičar i istoričar, ukazujući da i Albanci uporno pokušavaju da dokažu da su potomci Ilira, koji su bili starosedeoci na Balkanu.

On napominje da su i u BiH neki Bošnjaci svojatali srpsku srednjovekovnu dinastiju Kotromanić, podsećajući i na crnogorske pokušaje izbacivanja srpskog iz SPC i prikazivanje Srba koji tamo žive kao Crnogorci.

U osvrtu na ove poteze verski analitičar Draško Đenović je mišljenja da Severna Makedonija ima problem nepriznate crkve, dok kosovski Albanci pokušajima dokazivanja da su svetinje njihove hoće da zatru srpske korene na Kosovu.

– Skoplje sve pravoslavne hramove tretira kao deo nepriznate makedonske pravoslavne crkve, ali za razliku od dosadašnje vlasti u Crnoj Gori koja je ostala na pokušaju, jer je narod za Srpsku pravoslavnu crkvu, u Makedoniji je opstalo jako malo Srba vernika, pa poput SPC koja ne da crnogorskoj nekanonizovanoj crkvi da sagradi crkvu na Lovćencu u Vojvodini, u Makedoniji isto rade sa SPC – kaže Đenović i dodaje da su nekad manastiri bili srpski, a sada su očito onog ko je na vlasti.

On kaže da su se severnomakedonske vlasti prilikom preimenovanja srpskih vladara verovatno išle za tim da ne postoje fotografije vladara iz tog doba, već su njihovi likovi prepoznavani samo po freskama.

– Oni smatraju da su druga država sa svojim svecima. Kako hrišćanski svet nije mogao ništa Turskoj kada je pretvorila Aja Sofiju u džamiju, tako su oni srpske monarhe proterali sa freski, a kao što smo videli u toj zemlji turistima za letovanje nude i mogućnost smeštaja i ishrane u manastirskim kompleksima i najavljuju legalizaciju marihuane za podsticaj turizma – upozorava Đenović.

AVNOJ im dao državu

Uzroke dešavanja u makedonskim manastirima, prema rečima Branka Raduna, treba tražiti u činjenici da je AVNOJ dao i Makedoniji nacionalnu republiku u Jugoslaviji.

– Kasnije se stvorila i makedonska crkva, a onda smo došli do zaobilaženja istorijske istine i svojatanja zadužbine srpskih vladara, ali i progona srpskog pravoslavnog sveštenstva – ukazao je Radun.

Stop falsifikovanju

SPONA je apelovala na državne organe Severne Makedonije i javnost da se nečuveni falsifikat ispravi i freske vrate u prvobitno stanje, Uz napomenu da je reč o prekrajanju istorije, u SPONI kažu da manastir nije samo kulturno nasleđe Srbije i Makedonije, već hrišćansko, balkansko i evropsko, kao i da je njegova devastacija vandalski čin.