U srpskom jeziku postoji više od 150.000 reči, uključujući i pozajmljenice koje su se odomaćile do to mere da ih odavno smatramo svojima, a ne stranog porekla.
Zabeleženo je i više hiljada turcizama. Jedna od reči koje smo preuzeli iz turskog rečnika je – kašika.
Kašika je obavezan deo pribora za jelo u obliku eliptične plitke posudice sa dugačkom drškom. Tako glasi zvanična definicija. Englezi je zovu “spoon”, Nemci “loffel”, Hrvati “žlica”, a Turci – “kaşık”. Naša “kašika” je, veoma očigledno, najsličnija turskoj, što znači da joj je i poreklo iz Male Azije.
Međutim, slovenski pojam za eliptični predmet kojim se jede je – “ložica”, i potiče od glagola jesti ili založiti se, prenosi Žena.
Većina slovenskih naroda danas koristi reč izvedenu iz tih pojmova. Tako je, na primer, kašika u Rusiji i Ukrajini “ložka”, Slovaci kažu “lyžička”, Poljaci “lyžka”, Česi “lžice”, Makedonci “lažica”… Nećete pogrešiti, dakle, ako upotrebite tu reč, samo što će kod nas malo ko razumeti na šta se odnosi.
Ipak, u nekim krajevima mogla se čuti i “ložica”. Kada se jednom prilikom povela polemika o tome, komentari su bili vrlo zanimljivi: “Tako je moja pokojna baba govorila, a mi je ispravljali”, “Moja baba i danas kaže ložica”, “Zato imamo izraz ‘založi glad'”, “Petsto godina nije malo”…
Hajde nemojte da lazete i ponizavate ovaj narod. Ako ne znate istinu onda je bolje da sutite i ne svjedocite lazno.
Kao prvo Turci kao pleme porijeklom su iz Turkemistana koji su bili konjica tj. vojska Dzingis Kana dok je ovaj bio ziv, dosli su i okupirali Arape. Ja koliko znam nigdije nisam nasao da su turci u konjskim bisagama nosili kasike. Sve sto valja u turskom vijaletu ukrali su ili poprimili od Arapa . Arapi do dana danasnjeg vole da jedu rukama. Tako isto i Turci. Kada se predje Bosfor prvi pribor za jelo koristili su Kinezi i Japanci tj. stapice. Svi ostali jeli su rukama. Porijeklo rijeci kasika dolazi od Slavenske rijeci kasa. Svi slaveni kao nacionalo jelo od pamtivjeka jedu kasu manuju tj. ovosnuju ili zobenu , koja se pravi kao dijecija hrana i daje se dijeci. Kasa i kasika se pravila na nasim prostorima i prije nego su dosli turci. Dakle , dijeca se ne hrane velikim kasikama nego malim. Pribor za jelo kojim se hrane mala dijeca kasom zove se kasika. Staroslavenska rijec za veliku kasiku je loska ili lozica jer se jesi kaze zaloziti. Zasto uvijek nas ponizavate kao svi su ostali bili civilizacijski na visem stupnju od nas , a Srbi su biji divljaci koji nisu imali ni rijecnik ,a ni pribor za jelo. Kako su turci poceli da koriste nas pribor za jelo i da ga imenuju nasom rijeci , ne znam , E tako nesto istrazite novinari .
Šika na persijskom znači stomak, pa odatle i ka – šika, be – šika.
Turci možda jesu jeli prstima gustu hranu, ali supu su jeli kašikom. Nije sporno da nisu oni izmislili kašiku, ali naziv reči je njihov i grozno je što se u Beogradu danas koristi. Dok se u Pragu, Bratislavi, Zagrebu ili Skopju koristi slovenski sinonim reči ložice.
Moja baba Crnogorka je kašiku zvala užica.
A ponekad je moja baba Crnogorka kašiku zvala ižica od “izjesti”
Да ли је циљ ових бескрајних упирања да се Срби и све српско унизи и обезбеди или је питање незнања али ове “вести” о језику, писму, пореклу речи су смешне. Ова ми личи на ону да смо реч рскиха узели од Арапа који нити знају шта је шљива нити су икада пекли ракију нити је већ 1400 година смију користити јер ислам забрањује алкохол. Ништа то некима не смета да тврде да је ракија арапска реч. Не умеју да кажу како смо ми звали ракију док нам Арапи нису казали свој назив.
Уопште, како и зашто би најстарији и народ са највише знања узимао речи од других који су .увели по пустињама, беспућима и “ободу” света? То се наши “умни” писци текстова очигледно никада не запитају!
Ova reč se otprilike se uzgovara GAŠIG.
Naravno to je kašika. A izvorno dolazi iz Persije, današnjeg Irana. Turcic su samo to preuzeli i raširili dalje. Kao i čorbu baklavu i td i td
Уз дужно поштовање, срам Вас било што овим новинарским текстом јавно износите сопствено незнање, свесно или несвесно понижавајући свој народ и његов матерњи језик.
Турци, народ степских номадских насеља, нису познавали кашику док нису дошли у додир са културом Персије и уз предмет преузели и назив истог قاشق гашг, те га прилагодили свом изговору.
Наука вели да су индоирански језици истог порекла са језиком Срба а не Турака.
Реч кашика је у нашем језику изведена од речи каша, која је изведена из тзв. лексичког минимума кус (кушати), данашњи изрази kiss или kuss, назив за додир уснама у такође нашем језику сродним германским језицима.
U glavnom Beograd i Šumadija najviše koriste turske reči.
Svi slovenski narodi jedi kašu i svi to jelo isto zovu “kaša”. A kaša se jede kašikom. To što samo mi kašiku tako zovemo ne znači da reč nije slovenska. Turaska je po najmanj. Turci niti spremaju niti jedu kaše.
За мене је и дан данад тај део прибора ложица.
Rjec klasika je staroslovjenskog porekla od jednog pra pra Slovjena koji je volio jest kasu i alat po tim nazvao klasika.. Al okle vijluska kuxijnski noz e to je misterija.
Алатка за скупљање и преношење сена, сламе или стајског ђубрета се зове виле (плуралиа тантум) и изгледа иентично као виљушка али 50 пута већа. “Мале виле” ду онда “вуљушка” , што је уобичајени руски начин градње деминутива: деда/дедушка, баба/бабушка
Мој отац има 75 година и често је говорио ложица, тако су његови стари говорили.
Nije tačno. Oni su tu reč, kao i mnoge druge uzeli od nas.
Ne uzima kulturan narod reči od divljaka nego obratno.