Lična arhiva
Uskoro đak prvak: Milica Tutunović

Dar plemenitog bračnog para Branislava i Vesne Knežević iz Sidneja od 500 dolara, samohranom ocu Zoranu Tutunoviću iz sela Rajac kraj Čaka, gde ovaj bivši oficir, danas nadničar, brine sam o četiri devojčice, prethodnih dana stigao je i u njihov skromni dom donevši radost.

– Sve što me je snašlo u životu i što me još uvek snalazi ne bih mogao da prevaziđem bez pomoći čitalaca “Vesti”. Hvala ovim divnim ljudima što su mislili na nas, ali i svima drugima koji su mi pomogli onda kada mi je bilo najteže. Njihovu pomoć iskoristiću na najbolji mogući način – rekao je Zoran Tutunović.

Budući da je donacija bračnog para Knežević stigla pošto je Zoran Tutunović završio sa Milicom preglede i očne stimulacije u Novom Sadu, njihov dar će biti utrošen za očne kapi koje su joj neophodne.

– Istina je da će lečenje moje Milice biti dug i skup proces, ali daću sve od sebe da joj omogućim zdravo i srećno odrastanje, kao i Mariji, Anđeliji i Stojki. Zato će ovaj dar biti utrošen prvo na njene potrebe i lečenje, a sve što preostane za nas je bukvalno dodatni poklon – istakao je Zoran, još jednom se do neba zahvalivši dobrim ljudima koji su mislili na njegovu ćerku kojoj treba posebna nega.

Mala Milica, iako ima šest godina, ne govori, zbog čega pohađa Specijalnu školu u Čačku i veoma često ima terapije u Novom Sadu.

– Zahvaljujući plemenitim čitaocima “Vesti”, Milicu sam i letos vodio u Novi Sad na očne stimulacije, ali i druge neophodne terapije. Bilo mi je teško, jer nisam znao kako da joj to omogućim. I danas mi nije lako, ali uz podršku dobrih ljudi sve je lakše, pa i breme samohranog roditelja. Čini mi se da se kolo naše sreće polako okreće. Zato, još jednom, gde god da ste vi ljudi sa srcem i dušom, želim vam svu sreću ovog sveta – reči su zahvalnosti Zorana Tutunovića.

Da u životu često nije onako kao što planiramo i o čemu maštamo uverio se i sam Zoran, nekada školovani i perspektivni oficir JNA koji je svojevoljno napustio vojsku u želji da oformi porodicu, da se vrati na očevinu i da sa porodicom živi od svog rada. I, u početku je bilo tako. Bio je presrećan rođenjem ćerki Marije (12), Anđelije (10) i Stojke (8), ali sa rođenjem poslednje ćerke Milice (6), mnogo toga u životu Zorana Tutunovića je krenulo nizbrdo.

– Rušenje snova otpočelo je kada su mi lekari saopštili da je Milica rođena sa kataraktom na oba oka i da je slepa. To je bio trenutak šoka koji ni sam ne znam kako sam preživeo, ali ništa mi nije drugo preostalo nego da se borim i izborim za njen vid. Tada, kao i danas, porodicu sam izdržavao od nadnica, krčeći vrzine u selima oko Čačka i to je bilo dovoljno tek za goli život – uz duboke uzdahe priseća se Zoran Tutunović teških trenutaka koje je trebalo preživeti i dodaje:

– Slučajno, a u slučajnosti kao duboko verujući čovek ne verujem, moja životna priča je došla do Redakcije “Vesti”. Veoma brzo po objavljivanju priče o nama, naši ljudi iz sveta su prikupili novac, a to je oko 13.000 evra za dve operacije. Obe su bile uspešne i Milica je ugledala svetlost i boje sveta. Da nije bilo toga, Milica bi i danas živela u potpunom mraku.

Deci i otac i majka: Zoran Tutunović

Veliki korak

Uspešna operacija Milice Tutunović, zahvaljujući humanosti naših ljudi u svetu, bio je veliki korak, ali tek prvi u njenom potpunom ozdravljenju, jer prema rečima lekara, Milica je bitan deo svog života provela u potpunom mraku, što je ostavilo ozbiljne posledice na njen mentalni razvoj. No, Zoran to sve stojički podnosi, jer pred sobom ima cilj da decu izvede na pravi životni put i nadasve da Milica u dogledno vreme bude kao sva ostala deca.

– Meni kao muškarcu nije nimalo lako da sam odgajam četiri devojčice. Moram stalno da razgovaram s njima, ne smem da ih ispustim, a dobro znam da iako se svim silama trudim, neću nikad moći da im nadomestim majku – iskreno će Zoran.

Nisu sami

Saznavši za Zoranovu sudbinu, mnogi sugrađani, udruženja i organizacije su takođe poželeli da mu pomognu.

– Svima sam beskrajno zahvalan. Nekako stvari same od sebe idu nabolje i rešavaju se jedna po jedna. Na pragu smo da rešimo još neke goruće probleme. Kada do toga dođe, prvo ću vas obavestiti. Bog nas je pogledao i uslišio naše molitve. Nismo sami u celoj ovoj zavrzlami zvanoj život i to nam mnogo znači – kazao je Zoran.