O. Đoković
Pesme pune strasti: Borko, Vukašin i Jelena

Muzika je poezija, a poezija je muzika. Na tako jednostavan način mogao bi se opisati celovečernji koncert ansambla La storia iz Beograda održan u Kulturnom centru Srbije u Parizu, a tokom kojeg su se događanja zalepila za srce i dušu svakog prisutnog.

Reči i tonovi nizali su se u ritmu i boji, sećanja se uzjogunila, juče se pretakalo u danas, a to danas najavilo sutra. Dajući sve od sebe predstavio se beogradski trio mladih, obrazovanih umetnika. Za majstorstvo su već nagrađivani, a prenose ga i na druge jer su profesori u muzičkim školama.

– Prijatelji smo od mladih dana – objašnjava Jelena Papić-Čimdžić, kojoj su muškarci velikodušno prepustili uloga portparola.

U sali KCS opuštena atmosfera i od samog starta naslutilo se da će izvođači pronaći pravu meru i žicu za užitak okupljenih. Udobno sedni i upijaj: na startu – solo poeziju, u nastavku – melodije koje je isprovocirala poezija.

– Mi smo Srbi bez granica, sobom nosimo ljubav i emociju. Sada smo u ambijentu i dekoru Prvog svetskog rata, izložbe u kojoj pogledi na slike junake ondašnjeg doba podsećaju da su s pesmom prolazili kroz frontove, čak i umirali. Mi najavljujemo i dolazak Beogradskog sajma knjiga. Zato, poete, startujte! – tako je počeo Petar Gojković, organizator ovog za uho i oko ugodnog provoda koje potpisuju Savez Srba Francuske i Mondo klub.

Poete su se publici naklonile, ovim redosledom: bračni par Stanisavljević, Dušanka (“Ostani pored mene, ostani, nećeš ostariti”) i Vlasta (“Jedno drvo hrabro niklo na betonu”), Ranka Grubešić Todorović (“Pođi kod travara i vrača, potraži lek za zaborav”) i Dragan Marinković (“Shvatio sam da nada ne pomaže čoveku, zbog nje sam prodao dušu”).

Prelaz do muzike izveo je Petar Gojković koji je na svoje stihove komponovao pesmu posvećenu nekoj Mirjani (“Za tebe čuvam svaku noć i dan”). Uzgred, u sali je bila njegova supruga Lidija i nije se ljutila.

Ljubav je potom u potpunosti objasnio trio Jelena Papić-Čimdžić (sopran), Vukašin Vujović (bariton) i Borko Milojević (klavir).

Vatrenu Bizeovu Karmen je u ovoj noći glasom dočarala plavokosa Jelena i ružu je dobacila jednom Don Hozeu u publici, a on ni da mrdne, bio sa devojkom.

Na to je Vukašin prošetao setno po napolitanskim pesmama i tu lepotu uselio u svakog prisutnog, dok je Borko s lakoćom klavir pretvarao u šapat ili bujicu.

Mnogo se aplaudiralo, a i moralo je kad je zadovoljstvo omađijalo svakog prisutnog.

Finiš bi u druženju s vinom.

Večne pesme

Novodošla učiteljica dopunske škole Tamara Nacik i koji dan stažom starija Milija Jevremović se raznežile

– Divno je podsetiti se na večne pesme iz ranijeg perioda. “Besame mućo”, “O, sole mio”… Koncert smo doživele kao sponu veterana i mladih.

Dragana Cvetković je Kruševljanka, oči joj blistaju:

– Ovo je fantastično! Dirnulo me u srce, vratilo u prošlost i to s optimizmom za budućnost.

Priča putuje

– Delujemo nekoliko godina, povezali smo se spontano, ime La storia (Priča) govori o našem opredeljenju za opersko-poetske provode. Podnaslov je “Kuda ljubavi odlaze”, svačija ljubav se kreće. Trudimo se da sklad muzike i poezije dovodemo do savršenstva. Pevamo na raznim jezicima, publika to shvata, pa ni kad nijednu reč ne razume. Putujemo, putovaćemo, naredni je Prag – objasnila je zastupnica trija, ljupka, a glasom moćna Jelena.