Tokom 2024. godine dogodio se značajan preokret na evropskom tržištu prodaje vozila, a o kom nije bilo naznaka.
Velika Britanija po prvi put je pretekla Nemačku i postala najveće tržište za potpuno električne automobile na kontinentu. Za mnoge analitičare, ova promena delovala je iznenađujuće, jer Nemačka važi za industrijsku silu s ogromnim automobilskim sektorom, dok Velika Britanija više zavisi od uvoza i manjih proizvođača.
Ipak, iza ove promene stoji niz ekonomskih, političkih i tržišnih razloga koji pokazuju kako je fleksibilniji i predvidiviji sistem politike u oblasti dekarbonizacije omogućio Britaniji da iskoristi trenutak i preuzme lidersku poziciju u prodaji električnih vozila od tradicionalno jake Nemačke.
Prvi i možda najvažniji razlog leži u regulatornim merama i politici podsticaja. Dok je Nemačka, suočena s budžetskim ograničenjima i unutrašnjim pritiscima, tokom 2023. i 2024. ukidala ili smanjivala subvencije za kupce električnih automobila, britanska vlada je delovala u suprotnom smeru.
Uvela je jasan sistem “Zero Emission Vehicle” kvota, koji obavezuje proizvođače da određeni procenat svoje prodaje čine vozila s nultom emisijom, i ponudila ponovo subvencije do 3750 funti za kupce određenih modela električnih automobila.
Time je Vlada Ujedinjenog Kraljevstva praktično stvorila stabilan okvir koji je predvidiv i za proizvođače i za potrošače, dok su u Nemačkoj učestale promene u subvencionisanju i porezima izazvale nesigurnost na tržištu. Kupci u Britaniji, suočeni sa jasnim i dugoročnim signalima, doneli su odluke brže, dok su nemački potrošači odlagali kupovine u iščekivanju novih subvencionih ciklusa ili promena regulative.
Pored državne politike, veliku ulogu odigrao je i način na koji su britanske vlasti i tržište pristupili konkurenciji. Za razliku od Evropske unije, koja je uvela zaštitne mere i carine prema kineskim proizvođačima električnih automobila, Velika Britanija je zadržala liberalniji trgovinski režim. To je omogućilo brendovima kao što su BYD, MG i NIO da uđu na britansko tržište sa agresivnim cenama i dobrim specifikacijama.
BYD je, na primer, tokom 2024. prodao više od 11 000 vozila u Ujedinjenom Kraljevstvu i postao najveće kinesko automobilsko tržište van Kine. Njihovi modeli, često ispod cene evropske konkurencije, doprineli su masovnijoj elektrifikaciji, posebno među potrošačima srednje klase koji su tražili povoljnije opcije.
Nemačka, s druge strane, suočila se sa sporijom integracijom kineskih modela zbog regulatornih barijera i otpora domaće industrije, što je ograničilo raznovrsnost ponude i zadržalo više cene električnih automobila zbog manjka konkurencije.
Cenovna politika u Britaniji bila je još jedan važan faktor. Kako su proizvođači nastojali da ispune kvote propisane zakonom o vozilima s nultom emisijom, na tržištu su se pojavili brojni popusti, povoljni lizing aranžmani i promotivne kampanje.
Britanski distributeri i proizvođači pokazali su veliku prilagodljivost u snižavanju cena i motivisanju potrošača, dok su u Nemačkoj proizvođači, opterećeni visokim troškovima rada i striktnim maržama, imali manje prostora za snižavanje cena.
Britansko tržište reagovalo je brzo i efikasno, jer je u 2024. godini registrovano je oko 382 000 novih električnih automobila, čime je Velika Britanija za nekoliko stotina vozila nadmašila Nemačku i postala novo središte evropske tranzicije ka elektromobilnosti, iako je Nemačka za skoro 20 miliona stanovnika mnogoljudnija zemlja.
Razvoj infrastrukture punjenja takođe je imao važnu ulogu u odlukama potrošača. Strah od nedostatka punjača i takozvana „anksioznost dometa” dugo su bili glavne prepreke za širu upotrebu električnih vozila. Ujedinjeno Kraljevstvo je u prethodnim godinama uložilo značajna sredstva u razvoj javne mreže punjača, posebno brzih stanica od preko 50 kW.
Lokalne vlasti i privatni operateri sarađivali su na postavljanju punjača u stambenim zonama, poslovnim parkovima i duž glavnih saobraćajnica. Danas Britanija ima desetine hiljada javnih punjača, uključujući veliki broj brzih i ultrabrzih. Time je smanjen osećaj nesigurnosti među kupcima i omogućeno svakodnevno korišćenje EV-a i u urbanim i u prigradskim sredinama.
Pored fizičke infrastrukture, uvedene su i pogodnosti poput povoljnih tarifa za noćno punjenje i integracije s pametnim mrežama, što je dodatno smanjilo troškove vlasništva. U Nemačkoj, iako je mreža punjača takođe široka, razlike u regionalnom planiranju, visoki troškovi električne energije i složene regulative o vlasništvu nad zemljištem usporile su dalju ekspanziju.
Velika Britanija je profitirala i iz svoje strukturne pozicije. Njena automobilska industrija, mnogo manja i manje oslonjena na proizvodnju motora sa unutrašnjim sagorevanjem, nije imala jak interni otpor prelasku na električne pogone.
Nemačka, čiji je identitet vezan za auto-industriju, suočila se sa problemom prelaska na novi model proizvodnje koji ugrožava postojeće lance dobavljača i desetine hiljada radnih mesta. Tradicionalni proizvođači, poput Folksvagena, Mercedesa i BMW-a, pokušavaju da restrukturiraju proizvodne linije i ulažu u elektrifikaciju, ali tempo promene često je sporiji od tempa tržišta.
U Britaniji, gde je većina automobila ionako uvozna, prelazak na električne modele nije remetio postojeće industrijske strukture. Distributeri su mogli da budu fleksibilniji i da uvoze modele iz različitih zemalja bez političkih i sindikalnih pritisaka.
Potrošači u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazali su veću spremnost da prihvate novu tehnologiju. U velikim gradovima poput Londona, Birmingema i Mančestera, gde su zone niske emisije već uvedene i gde gradske vlasti subvencionišu elektrifikaciju taksija, kombija i komunalnih vozila, električni automobili postali su deo svakodnevice. Rastuća svest o klimatskim promenama, želja za smanjenjem troškova goriva i snažan marketing proizvođača doprineli su bržoj promeni percepcije. U međuvremenu, u Nemačkoj je deo potrošača ostao skeptičan, posebno u ruralnim područjima gde se EV-i i dalje doživljavaju kao nepraktični zbog većih razdaljina i nedostatka punjača.
Britanske kompanije i javne institucije takođe masovno prelaze na električna vozila, jer im ona omogućavaju smanjenje operativnih troškova i emisija. Kada velike korporacije i dostavne službe, poput Royal Mail-a ili Amazon UK-a, uvode EV-e u svoje flote, to menja čitavo tržište, jer se time povećava sekundarno tržište polovnih električnih vozila, razvijaju se servisne mreže i raste poverenje kupaca. Ovaj efekat prelivanja ubrzao je prihvatanje električnih automobila i kod individualnih potrošača.
Dok Velika Britanija beleži rast, Nemačka se suočava s nizom izazova koji ograničavaju njen tempo elektrifikacije. Pored smanjenja subvencija, nemački proizvođači suočavaju se sa visokim troškovima radne snage, energenata i sirovina.
Pritisnuti konkurencijom kineskih brendova i tehničkim zahtevima EU standarda, mnogi su se našli u “zamci tranzicije”, gde istovremeno moraju da ulažu u nove tehnologije i održavaju profitabilnost tradicionalnih modela. Dodatni problem predstavlja i energetska kriza, jer viša cena struje od 2022. smanjuje ekonomsku prednost električnih automobila koja je ranije bila veća.
Sve ove okolnosti dovele su do toga da se britansko tržište pokaže kao agilnije, otvorenije i brže u reakcijama. Iako je Nemačka i dalje vodeća po proizvodnji električnih automobila u Evropi, Britanija je pokazala da veličina industrije nije jedini faktor uspeha, te ponekad je presudnija sposobnost države i tržišta da se prilagode novim pravilima igre.
Za potrošače, širu paletu modela, konkurentnije cene i bolju infrastrukturu punjenja, rezultat je bio jasan: u 2024. i prvoj polovini 2025. više Britanaca nego Nemaca odlučilo je da svoj sledeći automobil bude električni.
Ovaj razvoj događaja ima i simboličnu dimenziju. Velika Britanija, koja je nakon Bregzita često bila predstavljana kao zemlja koja gubi industrijski zamah, pokazala je da liberalniji okvir, brže regulatorne odluke i otvorenost ka globalnoj konkurenciji mogu doneti realne rezultate u modernoj ekonomiji.
Iako će borba za evropsko liderstvo u elektromobilnosti i dalje trajati, britanski primer pokazuje da tranzicija ne mora da bude privilegija velikih proizvođača, već i rezultat kombinacije pametne politike, tržišne fleksibilnosti i promenjene svesti potrošača. Ako se trenutni trendovi nastave, Ujedinjeno Kraljevstvo bi moglo da zadrži vodeću poziciju i postane model za ostale evropske zemlje koje nastoje da ubrzaju prelazak na vozila s nultom emisijom.