Lična arhiva
AFERA "KOPAČKE": Vladimir Petrović Pižon (slika sa SP 1982)

Od 20. novembra do 18. decembra u Kataru se održava 22. svetsko prvenstvo u fudbalu. Naša zemlja, pod imenima SFRJ, SRJ, SCG i Srbija, učestvovala je na svetskim smotrama ukupno 11 puta. Bili smo na premijernom Mundijalu u Montevideu 1930, kada smo i ostvarili najveći uspeh – treće mesto. Na narednih deset turnira (zaključno sa Rusijom 2018) postizali smo promenljive rezultate, bilo je mnogo razočarenja, afera, problema… Ipak, najveće bi zavladalo kada se ne plasiramo na Mundijal. Popularnije i gledanije nego Olimpijske igre, SP u fudbalu je najvažniji sportski događaj na svetu. “Orlovi” će u Kataru pokušati da proslave srpsko ime i naciju učine ponosnom, a “Vesti” donose pregled dosadašnjih učešća naših reprezentativnih selekcija na završnim turnirima.

Posle nezasluženog poraza od Španije, Jugosloveni su ispustili konce svoje sudbine. Stekli su određenu šansu kada je Honduras otkinuo bod Severnoj Irskoj, međutim, Irci su u poslednjem kolu na “opšte iznenađenje” pobedili Španiju sa 1:0 i mukom izvojevani bodovi iz duela trećeg kola sa Hondurasom (1:0) izgubili su smisao. Irci su osvojili grupu sa četiri boda, Španija i Jugoslavija sakupili su po tri, ali je “furija” otišla dalje zbog pobede u međusobnom duelu i bolje gol-razlike.

Nedovoljan minimalac

Neumorni Ivan Gudelj se priseća:

– Postigao sam dao vodeći gol, u toj smo utakmici igrali odlično, ali zahvaljujući sudiju nesrećno smo izgubili.

Ključna je bila utakmica s Hondurasom, Jugoslavija je pobedila samo s 1:0 i time omogućila razne kombinacije.

– Ispadali smo samo u slučaju da Severna Irska dobije Španiju 1:0. Naravno, upravo to se i dogodilo. Ne može se sto posto reći da su namestili, nema dokaza, ali svima je sve jasno – dodaje Gudelj.

Pošto su Jugoslavija i Honduras svoj meč odigrali dan pre Španije i Severne Irske, očigledno je da su rivali imali prostora za “štelovanje” i da sumnje u pobedu Iraca, ako već nisu dokazane, ipak nikada nisu ni pobijene. To je uz još neke primere iz drugih grupa (SR Nemačka – Austrija 1:0) i sa prethodnih Mundijala (Argentina – Peru 6:0, 1978) konačno uverilo čelnike FIFA da se utakmice poslednjeg kola ubuduće moraju igrati istog dana u istom terminu.

Afere, problemi…

U Španiji 1982. zakuvalo se oko afere sa kopačkama “puma”. Detalje je otkrio Vladimir Petrović Pižon:

– Čuvena afera oko kopački. Ponovo je FSJ pravio problem. Igrači su potpisali ugovore sa “Pumom” i dobili po 20.000 maraka. Ja nisam, jer sam već imao ugovor sa Arsenalom, pa nisam hteo nikakve druge ugovore da potpisujem. Pred polazak u Španiju došao je predsednik FSJ Tomaš Tomašević i rekao da moramo da igramo u kopačkama “Adidasa”, čije smo dresove nosili. “Adidas” je imao mnogo bolje kopačke, uglavnom smo igrali u njima za klubove. Bile su spejs-šatl za “Pumine”, ali nije plaćao. “Puma” je plaćala i to dobro, za 20.000 maraka mogao je auto da se kupi i normalno je što su fudbaleri hteli novac, a pošto bi ga dobili u Španiji opet ne bi plaćali porez. FSJ nije dao.

Atmosfera je tu pukla, nije se prošla grupa, Savez se svetio igračima na razne načine.

– Dušanu Saviću, Safetu Sušiću i meni bilo je obećano da ćemo moći da odemo u inostranstvo iako nismo napunili 28 godina. Nedostajalo nam je po nekoliko meseci. Ja sam već potpisao za Arsenal i otišao na pripreme sa ekipom. Onda je na sednici Izvršnog odbora FSJ odlučeno da ne možemo u inostranstvo. Posle sam saznao da je za mene odluka bila 7:9. Otišao sam u Arsenal šest meseci kasnije, ali potpisao sam drugi ugovor, ne tako dobar kao onaj koji sam imao pred Svetsko prvenstvo. Slično su prošli i Savić i Sušić – govorio je Petrović.

Prvi put 24 reprezentacije

Na SP 1982. su prvi put na SP učestvovale 24 reprezentacije. FIFA je Špancima tako nametnula težak zadatak, da organizuje najveći završni turnir u istoriji. Sistem takmičenja je bio još komplikovaniji nego na prethodna dva turnira: u prvoj fazi postojalo je šest grupa po četiri ekipe, a dve najbolje prošle bi u drugu fazu, gde su formirane grupe po tri tima iz kojih su pobednici išli u polufinale. Još jedan novitet na SP-u 1982. bilo je i uvođenje pravila da se penalima odlučuje prolazak u odlučujućoj fazi takmičenja ukoliko se susret završi nerešenim rezultatom.

Sastav na SP 1982

Golmani: Dragan Pantelić, Ratko Svilar, Ivan Pudar.

Odbrana: Ive Jerolimov, Velimir Zajec, Nenad Stojković, Zlatko Krmpotić, Zoran Vujović, Nikola Jovanović, Miloš Hrstić.

Sredina terena: Ivan Gudelj, Vladimir Petrović, Edhem Šljivo, Jurica Jerković, Ivica Šurjak, Predrag Pašić.

Napadači: Zvonko Živković, Zlatko Vujović, Safet Sušić, Miloš Šestić, Stjepan Deverić, Vahid Halilhodžić.

Selektor: Miljan Miljanić.

“Azurima” treća titula

Mundijal su obeležili Paolo Rosi i Italija, neponovljiva i tragična reprezentacija Brazila predvođena tada najboljim igračem sveta Zikom, dramatični polufinalni okršaj Rumenigeove Nemačke i Platinijeve Francuske, dolazak na veliku scenu tada mlađanog Dijega Armande Maradone.

PRVAK SVETA: Reprezentacija Italije

Na tom SP-u “iskovan” je pojam poznat kao “silencio stampa” koji označava prekid komunikacije sa novinarima. Svetski prvaci postali su Italijani, savladavši Nemce u finalu 3:1. Finale je igrano na madridskom stadionu “Santjago Bernabeu”, na kojem se okupilo 90.000 gledalaca. “Azuri” su golovima Rosija, Marka Tardelija i Alesandra Altobelija u drugom poluvremenu poveli sa 3:0, a utešni gol za Zapadnu Nemačku postigao je Pol Brajtner pred kraj meča. Ispraćeni kao “banda” i bez mnogo poverenja od strane italijanske javnosti, “azuri” su se u domovinu vratili ovenčani svetskim tronom. Bila je to treća titula Italije na svetskim smotrama.

SUTRA – Naši fudbaleri od Urugvaja 1930. do Katara 2022. (11): Poslednji jugoslovenski ples u Italiji