
Ova 2014. godina je brojem nominacija za najprestižnije mirovno priznanje današnjeg sveta (čak 282 imena), nadmašila sve prethodne. Lane ih je bilo 259.
Mediji su najviše brujali o kandidaturi Edvarda Snoudena, odbeglog američkog obaveštajca. Sve učestalije se pominje papa Franja, a Vladimir Putin je predložen iz ruske Dume. Nominovani su i odvažna pakistanska devojčica Malala (koja se sama suprotstavila talibanima), kao i kongoanski borac protiv seksualnog nasilja ginekolog Mekvega.
Nobelov komitet saopštava samo konačan broj posle svog prvog sastanka na kojem svoje favorite mogu da uvrste jedino članovi ovog tela. Petoro članova odražavaju odnos stranačkih mandata u parlamentu u Oslu. Predsednik je Turbjern Jagland, bivši lider Radničke partije.

ceremonije 1988. godine
Komitetlije su suverene u svojim naklonostima. Navodno se uopšte niko, pa ni kralj, ne meša u odlučivanje. Prethodni kralj Olaf Peti je jednom umešan spolja, iz Jugoslavije, što je bilo blago rečeno nevaspitano. Josip Broz Tito nije imao sreće te 1973. godine.
Ukoliko se može verovati kontroverznom feljtonu, pozvao se na pismo kralja Olafa koji "me obaveštava da njegov parlament traži da se javnosti izvinim zbog Golog otoka i torture zatvorenika, odnosno da osudim sve što se zbivalo i radilo s kažnjenicima na ostrvu jugoslovenske sramote. Ja sam to smatrao kao ucenu i nisam pristao da to učinim."
Jedini naše gore list koji je dotakao kolajnu i diplomu pri uručivanju Nobelove nagrade, viđen je na ceremoniji s generalnim sekretarom UN Perezom de Kueljarom 1988. godine kada je priznanje odato Mirovnim snagama Svetske organizacije. Bio je to general Slavko Jović, tadašnji komandant plavih šlemova na iransko-iračkoj liniji prekida vatre.
Dačić Norveška novinska agencija NTB je u svojoj vesti ispustila imena Ivice Dačića i Hašima Tačija, pa spominje samo posrednicu u briselskim pregovorima Ketrin Ešton, iako su svo troje predloženi od strane američkih kongresmena. Srpski premijer se odrekao nedobijene nagrade u korist nepredloženog predsednika Srbije Tomislava Nikolića, uz obrazloženje da ga je baš on poslao na pregovore sa Tačijem. Milošević Slobodanu Miloševiću su, po povratku iz Dejtona, njegovi partijski drugovi iz lokalnih organizacija SPS-a maltene dodelili ništa manje nego Nobelovu nagradu za mir. Pusta želja nikada nije prosleđena Nobelovom komitetu, ali je u norveškim medijima izazvala negativne komentare o Miloševiću. |