BEOGRAD – U Beogradu danas živi 30-ak osoba koje nose prezime Selimović. Među njima i kćerke književnog velikana, Mehmeda Meše Selimovića. Kćerke velikog Meše i danas žive u Beogradu, a Bosnu nose samo u sjećanjima. Žive povučeno, u sjećanjima na oca, ali i bez spremnosti da ističu svoje slavno porijeklo. Ne zato što na njega nisu beskrajno ponosne, već zato što smatraju "da su one sasvim slučajno kćerke Meše Selimovića". Maša Selimović- Momčilović i njena sestra Jasenka nisu se htjele okoristiti djelima svojeg oca, jer su imale svoj život i karijere. Maša je bila do prije nekoliko godina izvršna direktorka za nastavu stranih jezika za odrasle u Institutu za strane jezike, a danas je u penziji. Njena sestra Jasenka živi u blizini. Iako ne daju intervjue, a odbile su da govore 2010. na stogodišnjicu rođenja Meše, Maša je za "Klix.ba" kratko i srdačno razgovarala. No, o ocu Meši, njegovom radu, promišljanjima, BiH , nažalost, nije htjela da govori. Svojevrsni zavjet šutnje članova porodice Selimović se tako nastavlja.
x Nama je otac posvetio svoju Tvrđavu, kaže ponosno Maša koja je zajedno sa porodicom provela prvih 25 godina života u BiH. Tu je i diplomirala. No, već nekoliko decenija nije dolazila u Sarajevo. Posljednji put je to bilo kada je bila postavljena bista Meši u centru Sarajeva. Drago joj je čuti da se Meša i danas rado čita i citira u BiH, da je zastupljen u nastavnim planovima i da mlađe generacije znaju za njega. Kaže da ju je nedavno kontaktirao i jedan mladi muzičar iz Francuske koji je od dijelova djela "Derviš i smrt" napravio pjesmu koju izvodi u modernom stilu. U Sarajevu Selimovići više nemaju nikog, a u Tuzli imaju rođake od kojih su s nekima u kontaktu. Maša nam je potvrdila da su imali i ponuda za izdavanje Selimovićevih dijela ponovo u BiH, ali da su ih odbili. 
x Zavjetom šutnje kćerki Selimovića tako i dalje ostajemo bez dragocjenih sjećanja na velikana. Posebno iz posljednjih devet godina života koje je proveo u Beogradu. Ostaju tako njegova "Sjećanja" kao jedini trag: "Želim da Darka, Maša i Jasenka žive u Beogradu, jer u Bosni ima ljudi koji su kivni na moje držanje, na moju nezavisnost i na moj uspeh, pa bi se mogli sitno osvećivati mojoj porodici (mada je daleko više onih koji su me voljeli: ne kažem ovo napamet)."
x Meša Selimović se jasno odredio o svome nacionalnom identitetu i književnoj pripadnosti. U pismu Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti kazao je: "Potičem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u BiH, kome takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom…". Možda je onda najbolje završiti sa Mešinim razmišljanjima o Bosancima: "Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi… Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga…"
