B. Đorđević
OBRADOVALA IH PRIZNANjA: Nastavnica Marija Aleksić sa đacima

Na ovogodišnji međunarodni konkurs Dani ćirilice 2022, koji je Udruženje Dani ćirilice Bavanište, raspisalo pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvete Srbije i Opštine Kovin, pristigao je veliki broj radova. Učenici su imali prilike da pokažu svoju kreativnost i stvaralaštvo u nekoliko oblasti, crtanju inicijala, izradi lutke iz bakinog kraja i ilustraciji narodne priče. Đaci Srpske dopunske škole na teritoriji SR Nemačke osvojili su brojne nagrade i dobili veliki broj pohvala.

Učenici iz Berlina su ove godine bili posebno motivisani da učestvuju u očuvanju srpske kulturne baštine, posebno jezika i ćiriličnog pisma, a rezultat toga je sedam nagrada koje su osvojili đaci iz glavnog grada Nemačke.

LUTKE U NOŠNjAMA: Neki od nagrađenih radova

Izuzetnu kreativnost u izradi ilustracija pokazale su učenice drugog razreda, Šajen (Chadženne) Radišić i Staša Stojanov i osvojile su prvo i drugo mesto u toj kategoriji. Za izrađenu lutku u narodnoj nošnji iz bakinog rodnog kraja, drugo mesto su osvojili Lana Trpka (sedmi razred) i Milan Mišić (prvi razred), a treće mesto Mia i David Marinković ( treći i peti razred). Pohvale za ilustraciju dobile su učenice Nikolija Denić (prvi razred) i Terezija Babić (peti razred).

Nastavnica Marija Aleksić uložila je veliki trud da decu u Berlinu najpre zainteresuje za radionicu krojenja i šivenja, a zatim i da stečena znanja primene na konkursu Dani ćirilice. Ona navodi da su zahvaljujući koordinatorki Biljani Bukinac, ove godine informacije o konkursu došle do svih srpskih škola u Nemačkoj.

– Manifestacija se održava već dvadeset godina, a učenici iz Berlina su ove godine prvi put za to saznali i učestvovali. Poslato je više od 30 radova, od kojih je sedam nagrađeno. Stariji učenici su bili više zainteresovani i uspešniji u izradi lutaka u narodnim nošnjama Srbije, dok je za mlađe to bilo teže, pa su se oni koncentrisali na crteže stilizovanih ćiriličnih slova – navodi Aleksićeva.

Koliko se angažovala kada su u pitanju i vannastavne aktivnosti, pojasnila nam je sledećim rečima:

– Konkursu je prethodila radionica krojenja i šivenja, pa su učenici upravo stečena znanja iz te oblasti, mogli dobro da iskoriste za konkurs, čemu su se posvetili tokom marta meseca. Zadovoljna sam svojim učenicima. Podela nagrada biće krajem jula ili početkom avgusta, a nagrađeni će dobiti diplome Čuvari Srpstva – istakla je Aleksićeva.

Staša Stojanov još uči slova, ali zato ima dobre ideje.

– Osvojila sam drugo mesto u crtanju. Nisam mogla da nacrtam prvo slovo svog imena, ali sam odlučila da nacrtam životinju čiji naziv počinje istim slovom kao i moje ime. Kada sam uzela u obzir da je tema u svim kategorijama takmičenja bila mudrost, onda sam se opredelila za sovu. U slobodno vreme volim da crtam, a od životinja najviše volim lamu, zatim pingvine i ježeve. Jedino je ježa baš teško uraditi dok se nacrtaju sve te bodlje – sažela nam je Staša prepreke sa kojima se u svom radu suočava.

Jedna od nagrađenih je i Nikolija Denić.

– Idem u drugi razred, takmičila sam se u lepom pisanju ćirilice i dobila pohvalu za lepo nacrtano prvo slovo mog imena. Ja sam slovo N nacrtala u raznim bojama i potrudila sam se da upotrebim sve boje koje sam imala. Nisam očekivala takvu pohvalu – iskrena je Nikolija.

Dodaje da joj je tata poreklom iz Smedereva, a mama iz mesta Donje Žapsko, kod Vranja.

– Nedavno smo bili u Srbiji, u aprilu na raspustu – kaže Nikolija koja nas je sa drugarima uverila da ne treba da brinemo za budućnost ćirilice.

Nije bilo lako

Milan Mišić je za izradu lutke dobio drugu nagradu.

– Mi smo u stvari, sastavljali odeću koju lutka treba da nosi i platno lepili na improvizovanu lutku. U pitanju je bila narodna nošnja i uopšte nije bilo lako. Ja sam se opredelio za nošnju iz Srbije, ali nju sam prethodno video samo u muzeju. Za ovu nošnju sam se odlučio posle dužeg razmišljanja i glavni posao mi je bio da delove platna nalepim na karton. U školi inače najviše volim da crtam, a uglavnom crtam ljude i folklor – objašnjava nam Milan.

Dodaje da je rođen u Beogradu, ali da je sa roditeljima došao u Berlin kada je imao tri godine.

VOLI DA CRTA: Milan Mišić

Pomogli mama i Gugl

Brat i sestra, David i Mia Marinković osvojili su treće mesto u izradi lutaka.

– Sestra i ja smo zajedno pravili lutku. Ranije smo već nešto slično radili kod naše učiteljice. Ja imam 11 godina i idem u treći razred, u srpskoj sam školi – kaže David.

Mia, učenica petog razreda dodaje da su lutku obukli u narodnu nošnju iz okoline Banjaluke.

– To je kraj iz koga potičemo. Mama nam je malo pomogla, ali smo do ideje došli sami, nas dvoje. Nismo morali mnogo da proučavamo kako izgleda narodna nošnja, već smo jednostavno sve informacije našli na Guglu. Pre toga smo u okviru škole imali radionicu gde smo se malo bolje upoznali sa procesima izrade odeće – detaljno objašnjava Mia.

Otkriva nam i da je malo pre toga zagazila u vode zanata.

– To je bilo kada sam heklala male kapice od vune. Ipak, ne znam da li bih se kasnije krojačkim poslom profesionalno bavila – kaže Mia, a istog mišljenja bio je i njen mlađi brat.

Uživanje je kreirati odeću

Učenica sedmog razreda u nemačkoj školi, Lana Trpka, u srpskoj školi je tek treći razred, zbog kasnijeg dolaska u Berlin. O svom učešću na konkursu priča sledeće:

– Osvojila sam drugu nagradu za izradu lutaka. Moja lutka je odevena u slovačku narodnu nošnju, pošto preko tate vučem poreklo od slovačke nacionalne manjine iz Vojvodine. Sa učiteljicom smo dosta vežbali u okviru radionica o izradi nošnje, a gledali smo čak i filmove na tu temu. Slojevitu slovačku nošnju, morala sam i da lepim i da šijem, pa je bilo i lakših i težih faza kroz koje sam prolazila. Uživanje je kreirati odeću, ideja da se profesionalno bavim modom mi uopšte nije neinteresantna – iznela nam je Lana neke svoje utiske i vizije.

Najsrećnija mlađa sestra

Učenici nastavnice Bojane Rakonjac iz Frankfurta i okoline poslali su radove u više kategorija različite radove.

– Radili smo, inicijale, lutku iz bakinog kraja, ilustraciju narodne priče o mudrosti i sve te radove smo poslali na konkurs. Dve učenice su dobile nagrade i obe su osvojile drugo mesto. Dunja Stojiljković u kategoriji inicijala, a učenica koja pohađa nastavu onlajn, Sofija Beslać je osvojila drugu nagradu za svoj sastav. Nagrade su uvek poželjne i svi se radujemo kada ih neko od učenika osvoji, ali sam pre svega srećna što dolazi veliki broj učenika na nastavu i što ih ima sve više i što žele da učestvuju na različitim konkursima na kojima se promoviše naš jezik i naše pismo, rekla nam je Bojana Rakonjac, nastavnica dopunske nastave na srpskom jeziku.

Dunja Stojiljković iz Frankfurta uz širok osmeh kaže da je srećna što je osvojila drugo mesto u crtanju inicijala.

– Sama sam crtala i niko mi nije pomogao – ističe Dunja Stojiljković iz Frankfurta.

Njena mama Brankica, je naravno ponosna. Kaže nam da je porodica Stojiljković poreklom iz Leskovca, a da je Dunja rođena Beograđanka.

– Došli smo u Frankfurt kada je Dunja imala samo godinu dana. Suprug Marijan i ja smo se trudili da ona nauči srpski jezik. Dunja uskoro puni osam godina i već drugu godinu pohađa školu na srpskom jeziku. Veoma smo srećni što je aktivna na nastavi i naravno što je osvojila drugo mesto na ovom takmičenju, a najviše se obradovala naša mlađa ćerka Mila.

IMA DOBRE IDEJE: Staša Stojanov

Sofijina bajka o mudrosti

Druga nagrađena učenica iz grupe nastavnice Bojane je Sofija Beslać (11) iz Getingena iz pokrajine Donja Saksonija je takođe učenica Bojane Rakonjac, ali ona nastavu pohađa u onlajn odeljenju u kom su deca udaljena od Frankfurta. Ona je pohađala dopunsku školu na srpskom jeziku u odeljenju u Kaselu (pokrajina Hesen), a od kada su uvedene epidemiološke mere protiv korone prešla je na onlajn nastavu.

– Učestvovala sam na konkursu na temu mudrost i osvojila drugo mesto. Napisala sam bajku o mudrosti. Tu sam napisala da mudrost ne znači samo da znaš puno nego i da znaš još mnogo više stvari. Radovala sam se nagradi jer moje ime znači mudrost – kazuje nam je Sofija Beslać.

Njena mama Sanja objašnjava neke detalje.

– Bila nam je želja da Sofija pohađa nastavu na srpskom, pa smo je upisali u Kaselu iako pripadamo drugoj pokrajini. Kasel nam je bliži. Kada se prešlo na onlajn nastavu nastavili smo kod iste nastavnice jer se Sofija već navikla na nju. Sofija je i prošle godine učestvovala na konkursu kada je tema bila “Moj jezik moj svet” i tada je osvojila treće mesto – dodaje Sanja Beslać.