Vesti
Stefan Pendić

Nije prošlo ni mesec dana od poslednjih donacija uručenih Nikoli Matkoviću, Stefanu Pendiću i Nikoli Petronijeviću, odličnim đacima pešacima iz zabitih sela na Goliji, a radost je ponovo stigla na ovu snegom prekrivenu planinu kod Novog Pazara. Ovoga puta, lepe vesti došle su iz dalekog Sidneja u Australiji i iz Ciriha u Švajcarskoj.

Da se Nikola Matković, jedan od najboljih đaka novopazarske gimnazije, ponovo raduje pobrinuli su se naši čitaoci i dokazani dobrotvori (više puta pomagali nevoljnicima u ovom kraju, a nedavno i Nikoli) Ljiljana i Slobodan Joksić iz Sidneja, koji su siromašnom đaku pešaku i njegovim bolesnim roditeljima Slavomiru i Jevrosimi poslali 200 australijskih dolara.

Snalazi se kako ume i zna

Kada smo mu javili da mu je ponovo stigla pomoć, Nikola je bio u svom selu Vučinići, daleko od grada, asfalta, autobusa, televizijskih predajnika i internet provajdera.

– Zbog virusa korona ponovo ne idemo u školu, prešli smo na onlajn nastavu što meni, da imam dobar kompjuter i bolji internet, ne bi bio neki problem, ovako, moram da se snalazim kako znam i umem. Malo uz pomoć telefona i televizora, a delimično i kompjutera koji sam nedavno sam sklapao kupujući deo po deo – priča ovaj odlikaš.

Naglašava da će mu donacija Ljiljane i Slobodana Joksića, koji su mu i do sada pomagali, mnogo značiti, jer će kad škola ponovo krene, imati za autobusku kartu do Novog Pazara i doručak između časova, a moći i da roditeljima kupi lekove i najpotrebnije namirnice.

Nikola Petronijević sa ocem Milovanom

Velika zahvalnost Joksićima

– Hvala mnogo mojim dobrotvorima! Prenesite im velike pozdrave i recite im da ću i dalje biti odličan đak, a od jeseni, nadam se, i dobar student. Pošto odlično vladam matematikom i informatikom, a poznajem i kompjutere i programiranje, voleo bih da to, ako budem imao uslova, i studiram na ovdašnjem Državnom univerzitetu. Potrudiću se da uz studije i radim, kako bih mogao da olakšam život mojim roditeljima. Želja mi je da jednog dana popravimo kućicu u kojoj živimo, da zemljani pod zamenimo patosom i da u kući imamo kupatilo – dodaje Nikola.

I Stefan kod kuće

Razlog za radovanje Stefana Pendića bila je stipendija od 370 australijskih dolara koju mu svakoga meseca šalje O. V, veliki dobrotvor iz Sidneja, ujedno i donator još nekoliko dobrih i siromašnih đaka na Kosovu i Metohiji.

– Zbog obustave nastave u srednjim školama i ja sam već nedelju dana kod roditelja u selu Đonlije na Goliji do koga se, zbog velikog snega, može samo pešice. Učim i jedva čekam da se vratim u moju Srednju tekstilno-kožarsku školu u Novom Pazaru gde se pripremam za zvanje dizajnera i modelara. Da nije stipendije dobrotvora O. V. iz Australije, kome sam beskrajno zahvalan, i pomoći drugih dobrih ljudi koju povremeno dobijem, ne bih imao za stan i hranu u Novom Pazaru. Ne bih mogao ni da se školujem. Ovako, bude i za knjige, a stignem i da ocu Vladanu, majci Radi i bratu Srđanu kupim brašno i lekove – naglašava Stefan.

Podrška iz daleka: Nikola Matković

Za struju i namirnice

Donaciju od 50 švajcarskih franaka od Dragana Nikodijevića iz Ciriha, dobio je i Nikola Petronijević iz sela Joše na Goliji, učenik sedmog razreda osnovne škole “Rastko Nemanjić” u Šaronjama do koje dnevno prepešači po 13 kilometara. On živi sa bolesnim ocem Milovanom, a zahvaljujući donacijama naših čitalaca i pomoći dobrotvora iz ovog kraja, posebno humanitarca Hida Muratovića, od decembra prošle godine ima i novu kuću.

– Bili smo gladni i očajni, smrzavali smo se u oronuloj brvnari. Otac nije imao za lekove, a ja za knjige, dobri ljudi su nas spasli bede i sirotinje, sada više ni u čemu ne oskudevamo, imamo i novu kuću. Ostalo je da naš novi dom omalterišemo i dobro utoplimo. Život nam se iz korena promenio nabolje. Ovaj dar potrošićemo za namirnice i struju, hvala mnogo gospodinu Nikodijeviću – poručuje Nikola Petronijević.

Muka zbog telefona i interneta

Prekid nastave u školama najteže pogađa đake iz zabitih planinskih sela koji u svojim kućama najčešće nemaju ni dobru struju, a kamoli internet i kompjutere. Mnoga sela su i bez signala za mobilnu telefoniju, pa žitelji, da bi se čuli sa ostalim svetom, moraju po brdima da traže signal i tako prenesu poruke i dobiju potrebne informacije. Uprkos svemu, ta deca su dobri đaci i većina njih upisuje i završava fakultete.