Ko o čemu, Milo Đukanović o državnom udaru!

Čovek koji je na vlast došao posle uličnih demonstracija i grozničavo je drži duže od tri decenije ponovo je lansirao teoriju o državnom udaru uoči predstojećih parlamentarnih izbora, baš kao i 2016. godine. Ovaj put je, međutim, otišao korak dalje, pa je u “organizaciju” puča Rusiji i Srbiji, koje je i pre četiri godine označio kao inspiratore, pridružio Srpsku pravoslavnu crkvu, optuživši je da je glavni izvođač radova crnogorskih “neprijatelja koji nikada ne spavaju” – Moskve i Beograda.

– To su adrese koje su bile aktivne i na izborima pre četiri godine. Rusija je to tada radila preko beogradske adrese, a sada su se te dve adrese našle na istom poslu kako bi ponovile ono iz 2016. godine. Svesni su da to ne mogu da urade sa istim igračima odnosno prosrpskim i proruskim partijama i izvukli su crkvu kao poslednji adut iz rukava. Zbog toga je vrh SPC bagatelisao dobre ponude sa crnogorskih adresa, jer je sada instruisan od ovih adresa kako bi se promenila vlast. A kada se to desi, onda nema ni Crne Gore – rekao je Đukanović u intervjuu za TV Prva, izvlačeći iz naftalina famu o ugroženosti države i nacije uoči samih izbora kako bi svoje pristalice uplašio da će ponovo osvanuti u zajednici sa Srbijom ako on izgubi vlast. Znajući da je to za najtvrdokornije DPS-ovce, “komite” i buljuke ostalih crnogorskih šovinista isto što i pretnja smakom sveta, Đukanović je svoju zastrašujuću propoved začinio još katastrofalnijim predviđanjem, uvodeći u priču rat i Bosnu.

– Lideri pojedinih nacionalnih partija pokušavaju da uspostave Crnu Goru kao federaciju naroda koji u njoj žive. Oni pokušavaju da redefinišu strateški kurs. Prepoznajemo te tendencije, jer one nisu od juče. Kada bi napravili truli kompromis sa njima, Crna Gora bi završila kao Bosna u haosu devedesetih – rekao je Đukanović, ne trepnuvši.

Crkvu, kao očigledno najveći trn u oku, optužio je i da želi da bude “nadređena Crnoj Gori”, ističući da nije digao ruke od kanonski nepriznate CPC. Naprotiv!

– Vrlo uvereno, do zadnjeg daha, radiću na obnovi Crnogorske pravoslavne crkve. Crnogorska crkva je nestala nakon nestanka crnogorske države. Crnogorska država se obnovila 2006. godine, pa je logično razmišljanje kako da objedinimo sve pravoslavne vernike – tvrdi Đukanović, koji nije propustio priliku da još jednom poruči da bi crkvena imovina izgrađena do 1918. godine morala da bude državna.
Osim zastrašivanja birača Rusijom, Srbijom i SPC, crnogorski predsednik je nadugačko i naširoko raspredao o svemu i svačemu, pa i o “viševekovnom zaostajanju i lutanju Crne Gore po neevropskim putevima”. Ta teza, uz sve što je Đukanović izrekao, za lidera Ujedinjene Crne Gore je dokaz da predsednik Crne Gore ima ozbiljne rupe u obrazovanju.

– Tih rupa bi se stideo svaki prosečno obrazovan građanin. Ko ima živaca da sluša Đukanovića, mora da ga spopadne navala stida, koja njemu nedostaje. Nedopustivo je govoriti o slavnoj prošlosti, a istovremeno je proglašavati neevropskim lutanjem. Onako kako bi da pravi novu crkvu, s istim neznanjem tetura po istoriji pokazujući koliko poštuje slavnu prošlost države na čijem je čelu. Većeg teturanja i posrtanja Crne Gore nije bilo nego u eri njegove vladavine – tvrdi Danilović.

Crkva ne melje nacije

Komentarišući zahtev vlasti da Pravoslavna crkva u Crnoj Gori treba da bude državna i da SPC ugrožava crnogorsku naciju, episkop budimljansko-nikšićki Joanikije je odgovorio da “crkva nije biro za registraciju i uspostavljanje nacija”.

– Isto tako, crkva nije ni mašina koja melje ili ugrožava bilo čiju naciju. Svačiju slobodu poštujemo, ali prihvatamo samo ono što je dobro i što je plod ljubavi, dobre misli i namere – rekao je Joanikije na okruglom stolu “Pravoslavlje i nacija” u Podgorici, gde je istakao da su Crnogorci u prošlosti nosili barjak celog srpstva. On je podsetio i da su najučeniji ljudi u vreme kralja Nikole govorili da su po državnosti Crnogorci, a po narodnosti Srbi.