Rina
Iz postelje više ne može: Aleksandar Čolić sa majkom Ljiljanom

Pojedini štićenici Humanitarnog mosta, poput 46-godišnjeg Aleksandra Čolića iz Ljubesela kod Topole, obolelog od ubrzanog starenja mozga, i njegove majke Ljiljane, već više od deceniju su u srcu i mislima plemenitih čitalaca “Vesti”.

Na podužoj listi tih dobrih ljudi su i članovi Udruženja srpske bratske pomoći iz Kanade, koji godinama unazad, na svaka tri do četiri meseca, Aleksandru Čoliću i njegovoj samohranoj majci Ljiljani upućuju vrednu pomoć od 300 kanadskih dolara.

Izuzetka nema ni ovog puta kad je reč o ovo dvoje nevoljnika, sa kojima su stvorili posebnu prijateljsku i neraskidivu vezu. O njihovom poslednjem dobročinstvu naše novinare je obavestila, kao i uvek, majka Ljiljana. Iako je njen sin proteklih meseci i dana sve lošijeg zdravstvenog stanja, čim je stigla pomoć članova Srpske bratske pomoći, nije časila časa da uputi svoju iskrenu zahvalnost, jer teško bolesnom Aci i sve nemoćnijoj majci pomoć dobročinitelja iz Kanade mnogo znači.

– Svim članovima Udruženja srpske bratske pomoći iz Kanade, kao i njihovom predsedniku Branislavu – Banetu Živanoviću iz Toronta, dugujemo ogromnu zahvalnost. Ne postoje prave reči kojima bismo Aca i ja mogli da opišemo ono što nam je na srcu i koliko smo zahvalni, jer nas je njihova podrška nebrojeno puta spasla još većih muka. Moj Aca je iz dana u dan sve gore, a i moje zdravstveno stanje je ozbiljno uzdrmano. Valjda su godine, ali i konstantna borba da budem i ostanem jaka, sada uzele svoj danak. Muke mučim i sa leđima, što dodatno otežava našu situaciju, jer Aci ne mogu da pomognem – kazala je u telefonskom razgovoru reporterima “Vesti” 68-godišnja Ljiljana Čolić, dodavši:

– Zato nam je ovaj dar, kao i obično, stigao u pravi čas da imamo za ono najosnovnije, hranu i lekove, Aci za pelene za odrasle, jer iz poselje više ne može. Nažalost, Acina invalidska penzija i nadoknada za tuđu negu i pomoć nisu dovoljni da pokriju naše najosnovnije potrebe, posebno kad smo oboje bolesni i kada nam često trebaju lekovi, medicinska nega, ali i higijenska sredstva koja nisu nimalo jeftina.

Kako kaže majka Ljiljana, situacija sa Acinim zdravstvenim stanjem sve je teža, a pomoć i podršku teško je naći.

– Kad pozovem hitnu pomoć jer mu se stanje pogorša, oni više ni ne žele da dođu. Za njih, kao i za lekare, on je otpisan slučaj, posebno sada kada je korona uzela maha i kad više nema medicinskog osoblja na raspolaganju za pacijente poput njega. Istina je da za Acu možda više i nema spasa. Mozak mu se smanjio, kako su nam rekli lekari. Ne vidi gotovo ništa, nepokretan je, ne govori nego po čitav dan doziva moje ime i jauče. Teško je to videti, slušati, živeti sa tim i znati da se bliži kraj života tvog deteta. To ne bih nikome nikada u životu poželela. Ali, dokle god u meni snage ima, trudiću se da mu olakšam, negovaću ga najbolje što umem. Voleću ga do kraja i neću ga napustiti, to sam sebi obećala.

Aca uvek bio nasmejan i pozitivan

Hvala do neba

– Odavno me je stid i sram što živimo od tuđe milostinje. To sam rekla i predsedniku Udruženja, kao i to da se ne osećaju obaveznim prema nama ni u kakvom smislu, jer nas tolike godine pomažu. Bane mi je samo na to rekao: “Ljiljo, vrlo dobro znamo kakva je situacija i pomagaćemo dokle god možemo.” Hvala im do neba, nikada nećemo moći da im se odužimo – rekla je Ljiljana.

Ne mogu sami

– Moja penzija iznosi 14.000 dinara (oko 120 evra), a isto toliko Aca prima tuđu negu. To nije ni izbliza dovoljno da podmiri sve ono što nam je neophodno. Najviše kupujemo pelene za odrasle, a treba nam minimum 10 kilograma praška za veš jer to jedva traje 10 dana. Higijenska sredstva su uvek potrebna, pošto Aca više ne ustaje iz postelje. Zato nam je svaka pomoć i podrška u ovim teškim trenucima velika kao kuća – iskreno će Ljiljana.

Kako pomoći?

Plemeniti čitaoci “Vesti” koji žele i mogu da pomognu Čolićima i bar malo olakšaju teško breme majke Ljiljane, koja je čak i korona virus pregurala na nogama zbog sina Aleksandra, mogu stupiti sa njima u kontakt putem telefona na broj: +381 64 033 66 08 ili uplatom novčane pomoći na račun u Banca Intesa, na ime Aleksandar Čolić: 160-5300100242763-92, ili donacijom leka koenzim lj10 od 100 mg.